Posljednji dan zadarskog Sunset Sports Media Festivala započeo je zanimljivom temom u kojoj su sudionici panela bili Josip Pavić, državni tajnik za sport, Paulo Tramezzani, trener Istre, Maja Poljak, direktorica EU projekata u HOO-u, i Guillem Balague, novinar CBS-a i biograf najvećih nogometnih zvijezda današnjice (Messi, Ronaldo, Guardiola...).
A svi oni debatirali su na temu moći sportske diplomacije koju je Josip Pavić, najbolji vaterpolist svijeta za 2012. godinu (i olimpijski pobjednik), prvi put u punom obliku doživio krajem 90-ih godina.
– Kada sam ušao u reprezentaciju, bilo mi je čudno kada bismo otišli u Japan ili negdje tako daleko da ljudi ne znaju gdje je Hrvatska. A onda se dogodila bronca nogometaša na Svjetskom prvenstvu 1998., a danas, nakon svjetskog srebra i bronce ovog naraštaja, nema mjesta na svijetu gdje ne znaju što je i gdje je Hrvatska.
Zanimljivu je teoriju iznio Pavić o počecima hrvatske sportske diplomacije.
– Početak hrvatske sportske diplomacije bio je ranih 90-ih kada su Dražen Petrović i Stojko Vranković stajali ispred zgrade Ujedinjenih naroda pokušavajući tako skrenuti pozornost na agresiju na Hrvatsku. Sport je uvijek bio jak alat za diplomaciju.
Snažan primjer pokušaja slanja političke poruke uz pomoć sportskog uspjeha bio je i odlazak hrvatskih košarkaša s brončanog postolja Eurobasketa 1995. No bila su to ratna vremena, a dio Hrvatske bio je okupiran i od košarkaša se, s Pantovčaka, tražilo da pošalju snažnu poruku što misle o srpskom zlatu i načinu na koji su ga srpski košarkaši slavili. A oni su to činili podizanjem tri prsta poput četničke rulje koja je razarala i ubijala po Hrvatskoj.
– Većina naših igrača kasnije mi je rekla da je to bila pogreška - kazao je državni tajnik.
Ovaj novinar s time se neće složiti, no to je samo naše mišljenje koje za ovaj panel nije toliko važno, kao što je ono što je rekao talijanski trener na privremenom radu u Hrvatskoj Paulo Tramezzani. A on je priznao sljedeće:
– Italija ovog časa nema takvog nogometnog ambasadora kao što je vaš Luka Modrić. Nemamo sada ikone poput Del Piera i Tottija, a izvan nogometa ovog časa to je možda tenisač Janik Sinner.
A za Modrića je Pavić rekao:
– Luka je onaj izabrani. Nitko nije bolji ambasador Hrvatske od njega u ovom času. On je skroman, ponizan i kao takav je najbolji uzor klincima. Prije smo imali klince koji su nosili majice Messija i Ronalda, a sada naša djeca nose majice Modrića i Perišića.
Kada smo već kod Perišića, Tramezzani se prisjetio svog kratkog mandata u Hajduku.
– Kao i u Napulju, i u Splitu su ljudi vrlo strastveni oko nogometa, naročito oko Hajduka. Kad si trener, ako Hajduk pobjeđuje to je sjajno, no ako izgubiš, bolje da ostaneš kod kuće. Split će mi zauvijek ostati u srcu, no moram priznati da su Puljani ljubazniji prema meni. Eto, nedavno su, promovirajući nove majice, došli s onom na kojoj je pisalo: “Paulo, ti si jedan od nas.”
Iz izlaganja Maje Poljak, nakon Barbare Jelić možda i najbolje odbojkašice koju smo ikad imali, izdvojili smo sljedeće:
– Mi u Hrvatskom olimpijskom odboru nemamo poseban odjel vezan za sportsku diplomaciju, no ona je stalno prisutna. Mi se povezujemo s drugim nacionalnim olimpijskim odborima i koristimo sport da svijet učinimo boljim mjestom. Sport je u tom smislu vrlo jak alat.
I drugi subotnji panel nije bio ništa manje zanimljiv, a govorilo se o digitalnom bumu u svijetu sporta. O tome su govorili Mate Naletilić iz Dinama, Sharon Fuller iz NBA Europe, Tania Moreno iz AC Milana i Stefano Pollard iz Gazzette Dello Sporta, prvog sportskog dnevnika u svijetu.
– Devedesetih godina prošlog stoljeća Gazzetta je imala nakladu između 600 i 900 tisuća primjeraka dnevno. Početkom novog tisućljeća krenulo je opadanje i sada smo na 80 tisuća, čime pada i oglašavanje u tiskanom izdanju. No zato radimo na našim digitalnim platformama – prenio je Pollard, direktor digitalnog marketinga talijanskog dnevnog lista u kojem razmišljaju da svoje sadržaje ponude i na engleskom jeziku.
O tome da se nije lako nametnuti u digitalnom eko sustavu pričao je Dinamov čovjek za digitalne inovacije Mate Naletilić:
- U potrazi za partnerima nije bilo lako. Često su nam znali reći da upravo dogovaraju posao s Arsenalom, Milanom ili takvim klubovima. Mi smo im bili nedovoljno poznati. No, onda se dogodila velika pobjeda protiv Tottenhama pa sam istima poslao sliku tužnog Mourinha i to je promijenilo našu komunikaciju.
Zanimljiv je bio panel i o budućnosti sportskog novinarstva u eri društvenih mreža i umjetne inteligencije. Mogli smo čuti razmišljanja dviju popularnih novinarki, Brazilke Isabele Pagliari (Caze TV), Albanke Eve Murati (voditeljica emisije o Ligi prvaka), Čileanca Pabla Espindole (ESPN, Čile) te Marka Šapita, urednik sportske rubrike Hrvatske televizije.
– Naši gledatelji gladni su dodatnih informacija. Prije SP-a u Kataru pokrenuli smo odjel za digitalne sadržaje koji je od mene tražio da im šaljem što više. Kad sam rekao da ne stignem, da se pripremam za prijenos, oni su mi rekli: “Pa pošalji nam kako se pripremaš. Ti imaš privilegij biti tamo, a ljudi žele sve više znati” – kazao je Šapit i dodao nešto i na temu umjetne inteligencije:
– Jedna tehnološka kompanija nam se hvalila da ima program koji može predvidjeti tko će pobijediti u nekoj atletskoj utrci i nekoliko stotina metara prije cilja. No, pitam ja vas želimo li mi doista u izravnom prijenosu znati 300 metara prije cilja tko će pobijediti. Pa gdje su tu uzbuđenje i neizvjesnost.