S obzirom na to da je veliki hrvatski derbi bio sve samo ne neizvjesna utakmica, neke od promatrača dvoboja Cibone i Splita puno više od konačnog ishoda (96:66) zanimalo je kako će se u tom dvoboju snaći najveći talenti ovih sastava.
Oni su još golobradi, tek prva juniorska godina, a predstavljaju budućnost hrvatske košarke, pa cibos Roko Prkačin i Splitovo krilo Ivan Perasović zaslužuju svaki kredit od svojih trenera.
Doduše, Prkačin je toliko dobar da i ne mora dobivati minute na kredit, a i Perasović je sve bliži tom statusu.
Upijam mudrosti od Rozića
– Ja sam treneru Grgureviću zahvalan na svakoj seniorskoj minuti jer to znači da igram protiv kvalitetne konkurencije što je najvažnije za moj igrački napredak – kazuje Perasović koji igra na dvojnu licenciju.
– Osim za prvu, igram i za drugu momčad Splita koja se zove Universitas. Tamo sam čak i starter i igram više s loptom.
Budući da je u sastavu i za utakmice Druge ABA lige, nisu li mu tri utakmice tjedno previše? Uz redovno pohađanje srednje škole.
– Treći sam razred opće gimnazije, idem u redovnu školu što ne bih mogao da mi u susret ne izlaze profesori i ravnateljica škole koji mi puno olakšavaju oko izostanaka radi putovanja s momčadi i utakmica. Nije lako, no trudim se. Uz sve to nađem vremena i za individualni trening.
U sličnoj je situaciji i Roko Prkačin koji svakodnevno ima dva treninga, ali i brojne školske obveze.
– Nakon što odradim jutarnji trening, ručam u Ciboninu stacionaru i odem u školu na tri sata. Vratim se odspavati u stacionar pa se spustim u 16.15 na trening koji traje do osam. Noću spavam po osam sati što mi je dovoljno.
I on se, premda će tek krajem studenog napuniti 17, raduje seniorskim minutama.
– Velika je razlika između ovoga što sada igram i onoga što sam igrao u nižem rangu za Rudeš. U tom rangu igra se manje na iskustvo nego u HT Premijer ligi, a još je veća razlika u kvaliteti igrača u ABA ligi. Ne želim pljuvati po domaćem prvenstvu, no puno vrednije je malo minuta u ABA ligi nego puno u Prvenstvu Hrvatske. Puno mi više znači pet koševa u ABA ligi nego 21 u HT Premijer ligi. U ABA ligi momčadi su puno bolje posložene, bolji je skauting, više je taktičkog nadigravanja pri čemu je u napadu teško pronaći rupu, dok u HT Premijer ligi još i mogu probiti jedan na jedan.
Govoreći o iskustvu, spomenuo je i svog kapetana Rozića.
– U ABA ligi ima dosta iskusnih igrača koji su još u jako dobroj formi. Rozić mi je sada cimer pa upijam mudrosti. Prošle godine upijao sam od Markote. Ti stariji igrači odlično se brinu o meni, baš kao i ostali suigrači i treneri.
Premda će promatrači sa strane reći da bi trebao igrati i više minuta, Roko je zadovoljan kako se njegova karijera razvija.
– Napredujem bolje no što sam očekivao. Imam ja svojih uspona i padova, no imam 16 godina iako se postavim kao da nemam. Ipak, velika je fizička razlika između mene i nekog 30-godišnjaka. Meni je onih 15-tak minuta protiv Mornara i Cedevita Olimpije stvarno puno značilo.
Mnogo mu znači i to što svaku od svojih utakmica može analizirati sa svojim ocem, a riječ je o dugogodišnjem kapetanu hrvatske reprezentacije Nikši Prkačinu, danas košarkaškom menadžeru.
– O tome hoće li mi otac biti menadžer, kod kuće još i ne razgovaramo. Daleko sam ja još od prvog ugovora pa nije vrijeme da o tome govorimo. Inače, svaku utakmicu u kojoj imam veću minutažu nas dvojica pogledamo ponovo da vidimo gdje griješim. Ne predbacuje on meni za promašeni šut ili tehničke stvari koje nisam još usavršio, ali kritizira me ako nisam potrčao, zagradio ili slične stvari koje ja kao mlad igrač trebam odraditi.
I Perasović junior u ocu ima čovjeka velikog igračkog, ali i trenerskog iskustva. Ivanov otac Velimir također je bio hrvatski reprezentativac, ali i član trostrukog prvaka Europe Splita. Danas je etablirani euroligaški trener (Baskonia) s iskustvom vođenja hrvatske reprezentacije.
– S ocem se telefonski čujem svaki dan i pritom, dakako, puno više pričamo o mojim nego o njegovim utakmicama. Uvijek ga zanima kako sam igrao, ali razgovaramo i o obiteljskim stvarima.
Kaže da mu je bilo drago sučeliti se s Rokom Prkačinom, suigračem iz zlatne europske kadetske reprezentacije.
– Roko je odigrao odlično, s 21 košem bio je najbolji strijelac utakmice i na tome mu čestitam.
Od NBA boli glava
I iz suprotnog smjera došle su riječi podrške.
– Drago mi je bilo susresti Perasa na ovoj razini natjecanja. On je svoje minute dobro iskoristio.
Dojma smo da su njihovi očevi došli na ideju da svoj juniorski staž odrade u matičnim klubovima, o čemu Prkačin kaže:
– Ne razmišljam o budućnosti, o tome što ljudi govore da ću biti ovaj ili onaj pik na NBA draftu. Od toga me samo boli glava, ne želim da mi to stvara pritisak.
Nakon utakmice, prije no što su Splićani krenuli kući, prijatelji iz reprezentacije srdačno su se pozdravili. Za više druženja morat će sačekati sljedeće ljeto i nastup na juniorskom Eurobasketu na kojem se od bnaraštaja, kada im se još pridruže realovac Boris Tišma i cedevitaš Matej Bošnjak, puno očekuje.
Tišma je junior Reala koji trenutno igra seniorsku košarku u četvrtoj španjolskoj ligi, a Bošnjak igra drugi rang natjecanja u Hrvatskoj.
>> Pogledajte kakvim se poslom bavi košarkaš Hermes Analitice