Dinamo je remijem protiv Hajduka osigurao novi naslov prvaka, postao je nedostižan za konkurenciju u ovoj sezoni. To je 24. naslov plavih u HNL-u, a bit će to šesti put da će pehar pobjednika u posljednjem kolu u Maksimiru podignuti i Dino Perić. U Dinamo je došao prije deset godina, doduše bilo ga je i na posudbama u Sesvetama i Lokomotivi, no za plave će u svom rodnom Osijeku odigrati 160. utakmicu. Bilo bi ih zacijelo i više da nije bilo teških ozljeda u njegovoj karijeri, koja bi bila i sigurno još bolja da su ga te ozljede zaobišle, a već je bio i u reprezentaciji.
Na klupi sam pod većim stresom
No Perić sada ima kontinuitet, igra odlično na svojoj stoperskoj poziciji. Doduše, u Splitu nije igrao.
Nije vas bilo na terenu u derbiju, nakon dugo vremena propustili ste utakmicu, što je bilo?
– Ma u zadnje dvije, tri utakmice uhvatila me nekakva jaka viroza, iscrpilo me to prilično, bio sam umoran i nije bilo smisla forsirati, igrati napola spreman, s temperaturom – kazao nam je Dino Perić, koji je iskoristio jučerašnje zagrebačko lijepo vrijeme i sa suprugom se prošetao gradom.
Kako je bilo gledati derbi s klupe, a poslije slaviti na Poljudu i na autocesti?
– Puno je lakše igrati, Poljud nosi svoje, gušt je igrati u takvoj atmosferi. Na klupi sam puno više pod stresom, lakše mi je kad sam na terenu, onda se fokusiram na svoju igru. A slavlja su bila savršena, došlo je puno naših navijača u Split i proslavili smo prvo na stadionu, a onda i na odmorištu uz autocestu. To ću pamtiti cijeli život – kaže Perić.
Sada slijedi vaš derbi, protiv Osijeka, vašeg bivšeg kluba, je li to posebna utakmica za vas?
– Uvijek su mi te utakmice s Osijekom posebne, pogotovu kad se igraju u Osijeku. Nemam nastup za prvu momčad Osijeka, ali Osijek je za mene uvijek bio poseban jer dođu moji prijatelji i obitelj. Obitelj navija za mene, a ostali prijatelji i poznanici protiv mene, za Osijek. No volim igrati tamo, čim se vozimo prema Osijeku, sretan sam.
Reagiraju li Osječani na vas kad odete tamo na odmor, dobacuju li vam?
– Sve me više prepoznaju, a i dobace ponešto, pogotovu mlađi, srednjoškolci. No i u Zagrebu nas prepoznaju i javljaju nam se čim imamo dobre rezultate. Ponekad me i iznenadi da me prepoznaju.
Pa kako neće, Perić je već deset godina u Dinamu, povremeni je reprezentativac.
– Deset godina je otkako sam došao iz Osijeka u Dinamo, ali bilo je tu posudbi tako da možemo reći da sam pet godina u prvoj momčadi, iz vremena kad je Ivajlo Petev bio trener – prisjetio se Perić.
Dinamo je osigurao naslov prvaka, hoće li sad biti lakše igrati ove četiri utakmice?
– Sigurno je lakše, glupo je reći suprotno. Ipak je postojao taj teret, Hajduk nas je pratio, željeli smo što prije osigurati novi naslov prvaka. Sad će ipak biti manje stresa nego prije, sigurno će priliku dobiti i igrači koji su manje igrali, pa naši mladi igrači.
Stoper ste, u momčadi su sad dva mlada stopera, Jakov Gurlica i Moreno Živković, kako biste ih opisali, što trebaju popraviti, dajete li im savjete, slušaju li?
– Živković je došao prije dva tjedna i čuo sam sve najbolje o njemu, ali nismo baš puno trenirali zajedno kad su nam svaka tri dana bile utakmice. Jakov je dulje s nama i o njemu mogu reći samo sve najbolje. No znate kako je na toj stoperskoj poziciji, tu je riječ o 90 posto rada, a 10 posto talenta, dakle moraš raditi i biti pametan. Stoperi moraju biti takvi, pa tako i ovi dečki, samo trebaju puno rada i puno odricanja, a kad nešto dobro krene ili dobro naprave, ne smiju poletjeti. Ovi dečki slušaju nas starije, sad je dosta mladih igrača uz nas i slušaju nas – kaže Perić.
Ima li Igor Bišćan za vas neke nove, drukčije zahtjeve?
– Da, ima. Ima trenera koji su na tvojoj poziciji napravili veliku karijeru, kao što je trener Bišćan, čast mi je slušati i učiti od trenera koji je napravio takve stvari. Donio je neke nove zahtjeve u momčad, iako nije bilo baš puno vremena za rad na tome jer smo stalno imali utakmice. Kod mene je to više-manje slično kao i prije, ali ima i nekih drugih zahtjeva, koje neću otkrivati. No velika je stvar što on točno zna u kakvoj je igrač poziciji, može se poistovjetiti sa situacijom u kojoj se nalazimo, kod prekida, apsolutno nas razumije.
Želim život u prirodi
Jednom ste nam rekli da ćete nakon karijere živjeti na selu i baviti se poljoprivredom. Je li ta želja još živa?
– Je, to si želim, no nije riječ o tome da bih se bavio poljoprivrednim poslom, bilo bi to nešto malo, samo za svoj gušt, jer želim živjeti u prirodi, negdje blizu Osijeka, ali nisam mislio na nekakvu ozbiljnu poljoprivredu, od koje se u posljednje vrijeme sve teže živi. Dovoljno sam se toga u nogometu odricao i nakon karijere želim si malo lakši život. Da, već imam nešto u planu, vidio sam nešto blizu Osijeka – zaključio je Perić.
No do te uživancije u prirodi morat će još malo pričekati s obzirom na to da mu je tek 28 godina pa će se još neko vrijeme morati odricati nekih životnih užitaka zbog nogometa, još je lijepa karijera pred njim.
VIDEO: Livaković predvodio navijanje na Macoli, a pozvao i trenera Bišćana da im se pridruži