Život je nije mazio. Kad je Petra Martić (26) imala pet i pol godina, ostala je bez oca Nene koji je poginuo u prometnoj nesreći. No, dok je još bio živ, kupio je Petri mali reket jer je ona s četiri i pol godine željela trenirati tenis.
Na iznenađenje oba roditelja, jer majka Sandra bila je rukometašica, a otac Neno bavio se nogometom. No, Petra je znala zašto je tako odlučila...
Rukomet je nije privlačio
– Nisam ti luda za tim rukometom, tebe uvijek nešto boli kad dođeš kući, rekla mi je – prisjeća se mama Sandra.
I nije bilo druge. Martići su tada živjeli u Dućama, malenom turističkom mjestu pokraj Omiša, pa su nazvali teniski klub u Stobreču. Rekli su im da je premlada, ali je gospođa Sandra tražila da vide malu, pa neka odluče.
– Petra je uvijek bila viša od svoje generacije. Kad je imala četiri i pol godine, mnogi su mislili da već ide u školu. I kad su je u Stobreču vidjeli, odmah su je primili. Odmah se vidjelo da će biti nešto od nje, ona nikad nije promašila lopticu. Ljudi nisu mogli vjerovati, eto, takav je talent bila – kaže mama.
Jučer je gospođa Martić s nestrpljenjem iščekivala ishod finalnog dvoboja na challengeru u Santa Margheriti di Pula (Sardinija). Inače zna pratiti Petrine mečeve putem livescorea (kad već nema TV prijenosa), ali ovaj put bila je kod majke u Splitu i samo je povremeno pogledavala na rezultat. No, sve se dobro završilo. Petra je pobijedila Kathinku von Deichmann iz Lihtenštajna, 260. tenisačicu svijeta, sa 6:4, 7:5 i osvojila četvrti naslov na challenger razini u karijeri. No, ono što je najvažnije, Petra je na Sardiniji nastupila nakon devetomjesečne stanke zbog problema s leđima. Nanizala je sedam pobjeda (igrala je i kvalifikacije), uz samo jedan izgubljeni set, a leđa nije “osjetila”.
– Kaže mi da ne osjeća nikakve bolove. Samo nek’ je zdravlja, ja znam da Petra može puno. Leđa je prvi put osjetila lani u veljači kad je igrala polufinale turnira u Brazilu. Nije se dobro oporavila pa se na Roland Garrosu ozljeda pogoršala. Dijagnosticirana joj je ekstruzija diska. Odlučile smo tada da ćemo s liječenjem otići do kraja, učiniti sve, samo ne otići na operaciju. Puno joj je pomogao fizioterapeut iz Zagreba Igor Marković koji radi i s Blankom Vlašić – otkriva nam mama Sandra.
Petra je u međuvremenu pristupila teniskoj akademiji Schuttler-Waske u njemačkom Offenbachu. Prije nastupa u Italiji trenirala je nekoliko mjeseci. Isprva lakše, poslije sve intenzivnije.
Trenira u Njemačkoj
– Alexander Waske (bivši njemački tenisač – op. a.) s njom je u Italiji. Jako je zadovoljna njime, a i vide se rezultati tog rada – napominje Sandra, koja je svjesna da još neko vrijeme neće vidjeti Petru kod kuće (i pripremiti joj omiljenu tjesteninu).
– Ostat će još tjedan dana na Sardiniji, a poslije će igrati još neke manje turnire te kvalifikacije u Roland Garrosu za koji će imati zaštićeni renking – kaže.
I tako, Petra nam se vratila! Velika zaljubljenica u tenis koja je, kad je bila mala, i svojoj papigi dala ime Patrick po tenisaču Rafteru koji je bio njezin idol. Naslov na Sardiniji zasad ju je gurnuo sa 658. na (otprilike) 415. poziciju na WTA listi (+243). Nekad je bila 42. na svijetu, uvjereni smo da se tamo može i vratiti.
– Samo nek’ je zdravlja – ponovila je mama Sandra, koja je jako ponosna na svoju kćer. Vjeruje da dolaze još bolji dani.