Premda nije bio u Zadru i osobno svjedočio plasmanu Hrvatske u finale Davisova kupa, već je u to vrijeme Opatiji vodio treninge polaznicima svoje teniske akademije, i Nikola Pilić bio je jedan od oduševljenih čestitara hrvatskim teniskim reprezentativcima. Uostalom, upravo je Pilić bio hrvatski izbornik kada su Ivan Ljubičić, Mario Ančić, Ivo Karlović i Goran Ivanišević prije 11 godina osvojili Davisov kup.
– Čestitam igračima na naboju i želji da pobjeđuju za Hrvatsku. To što nisu došli Monfils, Tsonga i Simon, što Francuzi nisu bili s prvom momčadi, toga se za neko vrijeme neće nitko sjećati, a pisat će se da je Hrvatska igrala svoj drugi finale. Ovo je veliki uspjeh novog naraštaja hrvatskih tenisača, posebice Marina Čilića koji za reprezentaciju igra s jako puno naboja i želje.
Maradona u svlačionici
Pilić je trenerskim pobjednikom Davisova kupa bio čak pet puta. S Njemačkom 1988., 1989. i 1993., s Hrvatskom 2005. te sa Srbijom 2010. kao savjetnik.
– Imam pet trofeja. U reprezentaciji Njemačke i Hrvatske bio sam izbornik, a sa Srbijom “team chief”. Hrvati su bili u četvrtoj, a Srbi u trećoj ligi pa smo uspjeli osvojiti to natjecanje. Ne znam ima li itko više trofeja od mene, ali znam da nitko Davisov kup nije osvojio s tri države.
S obzirom na to da je riječ o dvama naraštajima, mnogi ovog teniskog autoriteta zapitkuju da im usporedi hrvatske pobjednike iz 2005. i hrvatske finaliste iz 2016.
– Onaj tim bio je jači, a rekao bih i da je konkurencija prije 11 godina bila jača. Uostalom, mi smo tada nanijeli Amerikancima prvi poraz na njihovu terenu, nakon 106 godina, a za njih su igrali Agassi, Roddick i braća Bryan.
Hrvati su tada u finalu pobijedili Slovake u Bratislavi (3:2), a sada će igrati domaći meč protiv Argentine.
– Bit će to vrlo otvoren meč. Nemojte zaboraviti da su Argentinci poput nas, momčad s velikim nabojem, a Del Potro u ovom trenutku može dobiti svakog igrača na svijetu. Osim toga, tu su i vrlo solidni Mayer i Pella, igrači koji su u ovom trenutku možda i bolji od Ćorića. No u Davisovu kupu nema pravila, a Ćorić je iznimno borben igrač.
U čemu je posebnost natjecanja kao što je Davisov kup?
– Pritisak na pojedinog igrača je ogroman. Kad sam vodio Njemačku, točno se osjećalo da jedan Becker na svojim leđima nosi očekivanja 80 milijuna ljudi. Kada ste član neke nogometne momčadi, možete i pogriješiti i primiti gol, no o tome neće nitko puno lamentirati ako na koncu pobijedite s 2:1. A ovdje svi u svakom trenutku vide kako igraš. Uostalom, Davisov kup je i masovno natjecanje koje igraju 192 nacije.
Hrvatska je u Davisovu kupu dvaput igrala s Argentinom i oba je puta pobijeđena. Prvi put bilo je to 2002. u Buenos Airesu, i to pod Pilićevim ravnanjem.
– Izgubili smo tada 2:3 u žestokoj atmosferi, a tog se meča sjećam i po tome što nam je u svlačionicu došao Maradona.
Da se njega pita, koju bi podlogu Pilić izabrao za taj ogled?
– Onu koja najviše odgovara našem prvom igraču Marinu Čiliću, dakle istu ovakvu kakva je bila u polufinalu u Zadru.
To pitanje, dakako, rješavat će izbornik Željko Krajan nakon razgovora s igračima. Nakon polufinalne pobjede nad Francuzima za Krajana su njegovi izabranici govorili da je donosio dobre odluke.
– Krajan je bio u mojoj teniskoj akademiji i jako je puno naučio. Baš je on, tada protiv Argentine, bio naš četvrti igrač. Jako je važno da igrači poštuju izbornika, no oni moraju poštovati i pravila koja izbornik mora postaviti. Ja sam i u Njemačkoj, i u Hrvatskoj i u Srbiji postavio pravila za igrače. Izbornik ne smije biti tvrdoglav i gurati samo svoju ideju jer to mu se može obiti o glavu. Mora imati nos, puno razgovarati s igračima.
Kad ide dobro, trener šuti
No naveo je Pilić i primjer kada je previše dopustio svojim izabranicima.
– Igrali smo protiv Italije u Rimu, a Ivanišević i Ljubičić došli su sa svojom idejom tko da igra na kojoj strani u meču parova. Nakon što su izgubili prva dva seta, ja sam poludio i rekao im da se zamijene za strane, da Goran ode na lijevu stranu gdje mu je forhend, i na koncu smo taj meč dobili u pet setova. U svakom slučaju, trener ponekad mora vidjeti više nego i sam igrač.
S obzirom na to da je u tenisu “coaching” dozvoljen samo u Davisovu kupu, koliko za vrijeme pauza izbornik treba govoriti igraču?
– Ako sve ide dobro, onda treba govoriti jako malo, daješ mu samo potvrdu onoga što dobro radi, jedino ako gubi treba pokušati nešto promijeniti – ističe Pilić, nekad i sam vrstan tenisač.
U redu da trener mora ponekad i vise vidjet od samog igraca, sto nazalost, i nije uvijek praksa u odabiru Hrvatskih trenera odnosno izbornika. Zato je u Hrvatskoj skoro uvijek na snazi motiv domoljublja. Kako je Pilicu sa tvojim "dalmatinskim dispetom i domoljubljem"? Reci, ovaj, dal si jos uvijek / savjetnik- izbornik "orlova" istocno od Drine?