SANJA JOVANOVIĆ

Pomislim na mamine muke i odmah mogu isplivati rekord

Foto: Goran Kovačić
Pomislim na mamine muke i odmah mogu isplivati rekord
27.12.2009.
u 12:50
Nije baš u potpunom miru Sanja Jovanović provela blagdanske dane oko Božića. Svjetska plivačka rekorderka svima je zanimljiva, mnogi je traže za intervjue, snimanja, domjenke, proslave...
Pogledaj originalni članak

– Joj, ne mogu više, jako sam umorna. Baš sa sestrom Tanjom razgovaram da odemo u Maldive malo se odmoriti. Kažu da je tamo lijepo. Samo se želim naspavati – jadala se Sanja.

Strpljivo je podnijela još jedno snimanje u nizu, a potom smo otišli u mirnu dubrovačku kavanu Teatar. Nije nam bilo potrebno puno vremena da se uvjerimo kako je naša najbolja i najbrža plivačica jako brza i kao vozačica automobila. Nekoliko desetaka sekundi i dva zavoja nakon izlaska s parkirališta i sve nam je bilo kristalno jasno. – Mama mi kaže da sam to naslijedila od oca – objasnila je Sanja genetički svoje vozačko umijeće.

Upravo su majka i otac dva gotovo suprotna pola njezina života. Otac je obitelj napustio kada je Sanji bilo šest godina, a majka, Marija, preuzela je brigu o njoj i njezinim trima sestrama. Postala glava obitelji. U posljednje se vrijeme bori s karcinomom. Njezino zdravlje je možda i jedina stvar koja remeti Sanjine plivačke uspjehe iz snova.

– Svatko ima svoj križ... A ja bih dala sav novac i sve rekorde i medalje za majčino zdravlje – iskreno će Sanja. Mnogo je puta govorila kako joj je majčina borba s bolešću motiv više u bazenu.

Moram dobiti svoj stan

– Kada dođem na startni blok, samo pomislim na nju. Pa ako ona može sve to podnosit, tolike kemoterapije i bolove, pa što je onda meni isplivati tu utrku i postaviti rekord. Samo pomislim na sve to što majka prolazi – objasnila nam je Sanja.

I dok si danas može priuštiti kupnju solidnog automobila, prije desetak godina Sanja na što slično nije ni mogla pomisliti. Majka je sama odgajala nju i sestre, primanja su joj bila mala, izdaci veliki... Teško se živjelo. A situaciju je dodatno otežao rat...

– Bilo je svakako, a to mi je obilježilo dio djetinjstva. Neke slike se djetetu urežu u pamćenje. Tako se i ja sjećam kada smo odlazili brodom, a ako nas je sve bilo u plamenu – priča Sanja.

Ono što te ne uništi, očvrsne te, stara je poslovica. Treninzi u hladnom bazenu pod sirenom opće opasnosti, nimalo ugodna financijska situacija kući, nedostatak oca... Sve to je uvjerilo Sanju da se mora jako truditi, želi li sebi i obitelji pružiti bolji život. To joj je u početku bio glavni motiv za plivanje. – Uvijek ja sebi nađem motiv. Ponekad me netko jako naljuti, pa mu u bazenu želim pokazati koliko sam jaka. Sad mi je motiv da dođem do svojeg stana – otkriva Sanja. A oko toga stana u posljednje se vrijeme lome koplja. Kao vrhunskoj sportašici obećala joj ga je bivša dubrovačka vlast, s gradonačelnicom Dubravkom Šuicom na čelu. Potpisan je ugovor i činilo se da je sve u redu. No nova vlast i Andro Vlahušić sada tvrde da su ugovorom prekršeni propisi, tri zakona, te da u gradskom proračunu nema za to novca. – Meni je jako smiješna cijela ta priča, no ne odustajem od onoga što sam zacrtala. Imam čisti ugovor i očekujem svoj stan u Solitudu – jasna je Sanja Jovanović.

A nakon što je zbog trenera Dimitrija Bobeva dvije godine provela u Rijeci, Sanja sada opet stalno boravi u gradu pod Srđem. – Sada mi je u Dubrovniku super, bazen je dobar, trener je došao sa mnom, tako da nikakvih promjena neće biti. Nedostaju mi, doduše, neki prijatelji iz Rijeke. Ono je divan grad, u kojem žive izvrsni ljudi – hvali Sanja.

No i u Dubrovniku ima mnogo prijatelja. Vole je sugrađani. Mnogi joj na ulici prilaze i čestitaju, pružaju ruku.

– To mi uopće ne smeta. Spremna sam sa svakim popričati, tako sam odgojena – govori Sanja.

A bitna stvar Sanjina odgoja bila je i vjera.

– Da, mogu kazati da sam velika vjernica. Volim poći u crkvu. Samo u Boga vjerujem i njega se bojim. On mi daje snagu. Majka me uvijek učila da prije spavanja kleknem uz krevet i pomolim se, a to i dan danas radim – veli plivačica. Sanja ističe da nema ništa protiv toga da nastavi živjeti u Dubrovniku. No kada bi išla u inozemstvo, njezin bi prvi izbor bila Australija.

– Bila sam u Melbourneu na prvenstvu, a ondje imam i neke rođake s majčine strane. Svidjela mi se zemlja, mogla bih u njoj živjeti. Nikad ne može čovjek znati što će mu život donijeti. Možda me u neki drugi grad ili zemlju odvede posao, no Dubrovnik je ipak na prvom mjestu – objašnjava Sanja. A donedavno je u rodnom gradu imala i dečka, koji ju je dodatno vezao uz Dubrovnik. – Sada sam opet slobodna. No s Vedranom sam u jako dobrim odnosima. Ostali smo dobri prijatelji, otiđemo na kavu i popričamo. Jednostavno se nešto dogodilo, krenuli smo svatko svojim putem. No ne mogu zaboraviti da je on bio sa mnom pet godina, tijekom svih uspona i padova – kaže Sanja.

Otkad znaju da je slobodna, Sanji brojni dečki prilaze. Ima onih koji je nasmiju, ali i manje uspješnih. Evo zato nekoliko savjeta onima koji će pokušati osvojiti srce naše najbolje plivačice.

– Ma, na bilo kojem momku najvažnije je da je šarmantan. Izgled prođe kada starost dođe, zato mora biti inteligentan i zabavan, razborit. Prilično sam izbirljiva, to je istina. Tako trenutačno nemam nikoga. A kada taj netko dođe, to ću zadržati za sebe, bit će to moja mala slatka tajna – kaže Sanja. Inače je, priznaje, jako romantična. Može je rasplakati ljubavna drama.

– Pa da, ljudi mi često govore da prilično teško pokazujem osjećaje, no kad me bolje upoznaju, promijene to mišljenje. Kada gledam neki ljubavni film, sva se raznježim. Takva sam, romantična – priznaje Sanja.

A kako je odrasla u brojnoj obitelji, voljela bi imati mnogo djece.

Želim puno djece


– Obožavam malu djecu. Imam dva nećaka i nećakinju. To su moja zlata. Neka da Bog zdravlja, pa ću i sama, nadam se, imati puno djece. To je najveći dar s neba, njih podizati, s njima sve dijeliti. Djeca su jedino pravo blago – kaže Sanja Jovanović.

Mnogo je puta tijekom razgovora spominjala kako čovjek nikad ne zna što život može donijeti. Spominjala je i kršćanske vrijednosti, poput opraštanja. Potkraj razgovora dotaknuli smo se njezina toliko spominjana oca, koji se vjerojatno i sam kaje što je napustio djevojčicu koja je sada naša sportska junakinja.

– Ja se svojeg oca ne mogu odreći. Možda za deset godina budemo mogli imati nekakav odnos. Tko zna... – kratko je kazala Sanja.

Na kraju je svim čitateljima Večernjaka čestitala Božić i Novu te uputila lijepe želje.

– Puno ljubavi, novaca i zdravlja ono je najvažnije – ističe Sanja Jovanović.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 2

MR
mrvecdam
14:55 27.12.2009.

Pa nije tebi Sanjice sad bozic,nego 7.januara

MR
mrvecdam
19:40 27.12.2009.

mrzagrepcanec-seren se nate i sanju