Ako se pitate zašto nam je košarka, nekad elitni hrvatski sport, dospjela tu gdje jest evo vam jednog od odgovora na to kompleksno pitanje. Na besplatnom trenerskom seminaru u Opatiji - na kojem je predavao i najtrofejniji europski klupski trener - pojavila su se samo dva premijerligaška trenera. A oni - Vladimir Jovanović i Damir Rajković - bili su tu jer je Cibonin trener (Jovanović) bio jedan od predavača, a strateg Škrljeva jer mu se do događalo u njegovu susjedstvu.
A da bi netko iz druge županije potegnuo poslušati što ima za reći Željko Obradović, ili pak kakvo će iskustvo prenijeti Aleksandar Petrović, to se nije dogodilo. Kako je dobro primjetio naš etabilirani trener Neven Spahija, na predavanju nije bilo niti jednog trenera nacionalnih selekcija:
- Kada sam ja kao mlad trener prvi put vidio Božu Maljkovića, kao da sam Boga vidio. Prilično je zabrinjavajuće kada na ovakvom predavanju imate više novinara ili pak NBA skauta, a njih je bilo sedam, nego premijerligaških trenera.
Osim Spahije, kojemu su nova znanja manje potrebna nego mladim hrvatskim trenerima, mi smo zamijetili još i Sandra Nicevića (Pula) i Vladimira Anzulovića koji je zasad bez angažmana. A bio bi tu vjerujemo, da nije u dalekoj Rusiji, zacijelo i njegov stariji brat Dražen Anzulović.
A sve ovo navedeno itekako govori o pomanjkanju entuzijazma u hrvatskoj košarkaškoj zajednici, a bez tog čimbenika nema iskoraka a može biti samo stagnacije ili gubljenja koraka s trendovima.
A nama je doista bilo zanimljivo vidjeti načela obrane od igre dva na dva koja je prezentirao mladi Cibonin trener Vladimir Jovanović, produkt poznate srpske škole, a sličnu temu, ali na svoj način, predavao je i Aco Petrović koji je iznio svoje iskustvo u radu sa reprezentacijom Brazila.
- Na Olimpijskim igrama u Riju, Brazil je pick branio dubokim zoniranjem sa centrom Hilariom kojem to baš i nije išlo najbolje pa su cijele te Igre bili na streljani. A na račun toga smo ih i mi pobijedili jer im je Bojan zabio 36 koševa a da se nije pošteno oznojio. Preuzevši reprezentaciju Brazila ja sam to promijenio i mi smo u moje četiri godine u prosjeku primali 22 koša manje nego prethodnom olimpijskom ciklusu.
Naglasio je Aco, u svom stilu, još i ovo:
- Vi kao glavni trener uvijek morate imati kvalitetne pomoćnike, a ja sam imao tu sreću da sam u nekoliko navrata za pomoćnika imao najboljeg hrvatskog trenera Jasmina Repešu.
Zanimljiv je bio i predavački nastup trenera Cedevita Olimpije Jurice Golemca koji je za temu imao indvidualni rad s centrima:
- Vi kao trener, ma koliko iskusnu momčad imali, ne smijete nikad zanemariti individualni rad. To vam mora biti neka vrsta dnevne kozmetike. Primjerice, kao uvod u trening, ja sa centrima uvijek volim proći osnove centarske tehnike koju morate stalno ponavljati jer ne možete očekivati da ćete biti dovoljno uspješni u tome ako to stalno ne ponavljate. Eto, ja ću i Pullena, koji je u 32. došao k nama, i u tim godinama pokušati učiniti boljim - kazao je Jurica i na šaljiv način opisao stanje duha u današnjih igrača i njihove okoline:
- Zadaća trenerova jest da svaki igrač nakon rada s njim bude bolji no što je bio. Za takvo što ponekad morate nekoga poslati na posudbu kao što je mene Olimpija svojedobno poslala u drugoligaša. A ja da sada nekome kažem neka ide u drugoligaša da se tamo razigra odmah bi me zvali njegovi roditelji, menadžer pa i socijalna služba.
Robert Jurković, vješti organizator Liburnia kupa u sklopu kojeg se sve ovo i odvijalo, za kraj seminara ostavio je najveću trenersku zvijezdu, trenera Partizana Željka Obradovića. A on je, osim s predstavljanjem opcija koje proizlaze iz napada s uručenjem, iznio i niz zanimljivih zapažanja. Za početak se ispričao mlađim kolegama Jovanoviću i Golemcu što nije slušao njihova predavanja. Kaže da nakon neočekivana poraza od Cibone nije spavao pa je to morao nadoknaditi po danu.
- U mojoj posljednjoj godini s Fenerbahčeom ja sam imao 120 napada, a s Partizanom sam sada tek na 15. Jutros sam sat i 45 minuta radio napad pet na nula i neki nikako da shvate što mi hoćemo od tog napada, i što oni trebaju raditi, pa onda oni koji brže shvaćaju postanu nervozni. No, sve je to sastavni dio našeg posla.
Pokazao je Zoc i akciju, s utrčavanjem niskog igrača i lob dodavanjem, koju su prije 40 godina igrali Ćosić i Kićanović, a i kazao je kako svaki trener uvijek može nešto naučiti od svojih igrača.
- Meni je rješenje za jednu situaciju pokazao jedan moj pametan igrač, današnji trener Barcelone, Šarunas Jasikevičius.
Jedino pitanje koje je dobio od auditorija bilo je pitanje kolege mu Ace Petrovića, koji se nije stidio pitati trofejnijeg kolegu za jednu situaciju na terenu.
Na koncu je Obradović nazočne priupitao:
- Je li vama ovo što ja pričam zanimljivo? Ja sam uživao u ovom predavanju.
Uživali smo i mi još jednom se uvjerivši koliko deveterostruki klupski trenerski prvak Europe uživa pričati u košarci. S jednakim žarom kao i prije tri desetljeća kada je započeo svoju trenersku karijeru.
To je doktor košarke. Da je bar ikako moguče da vodi Hr.reprezentaciju siguran sam da bi napravili nešto, odnosno siguran sam da nebi bili ovako jadni kakvi smo već godinama.