Gledano pojedinačno, najveći dobitnik posljednjih dviju predkvalifikacijskih utakmica za Eurobasket u hrvatskim redovima jest Cibonin razigravač Borna Kapusta. U obje utakmice, u Grazu protiv Austrije i u Zagrebu protiv Poljske, ovaj je 26-godišnjak upisao po osam asistencija, a da su naši šuteri bili preciznije ruke, uknjižio bi i dvoznamenkasti dodavački učinak.
Evo kako je on doživo svoje debitantske minute u majici s hrvatskim grbom.
- Igrati za reprezentaciju stvarno je bio odličan osjećaj. Ugođaj u sastavu je bio sjajan, a ja sam sa svojih 26 godina, nakon Mavre i Bundovića, bio treći po starosti. Dugo sa čekao taj debi i sretan sam što se sada dogodilo, što mi je Aco Petrović pružio priliku. Zaslužio sam je i prije, no izbornici tako nisu mislili.
Kako je takav kreativni um dosad prolazio ispod radara dosadašnjih izbornika i to u vrijeme kada očajnički tražimo razigravačko rješenje za reprezentaciju?
- Dosadašnji izbornici nisu vjerovali da mogu igrati na većoj razini od one na kojoj sam igrao braneći boje Zaboka i Gorice i sretan sam što sam dospio u Cibonu.
Vjerujemo da nije bio bez ponuda nakon što je čak tri puta (jednom u Zaboku, dvaput u Gorici) bio najbolji razigravač HT Premijer lige.
- Nakon dvije godine u Zaboku, čak pet sam proveo u Gorici za koje vrijeme sam imao ponuda ali ne takve koje bi mi omogućile daljnji igrački razvoj. Nitko nije ozbiljno shvaćao Goricu pa zato i jesam toliko dugo ostao u Hrvatskoj.
Srećom po njega, njegov dotadašnji trener Josip Sesar postao je strateg Cibone pa ga je pozvao da mu se pridruži? A u tom dresu dogodila mu se rekordna utakmica od 15 asistencija i to protiv euroligaša Partizana.
- Bio je to vrhunski osjećaj, nisam se ni nadao da bih osobni rekord mogao postići protiv Partizana. A meni je asistencija oduvijek bila draža od koša jer razveseli mene i suigrača.
Što je za dobrog dodavača poput njega veći gušt? Dodati iz prodora na nebranjeni šut za tricu ili na zakucavanje?
- Draže mi je kada dodam na zakucavanje. To je sigurniji koš za suigrača nego šut za tricu.u
Kao i svi klinci i Borna je imao dječački uzor.
- Obožavao sam Stevea Nasha, a u Europi cijelu karijeru pratim Miloša Teodosića. Video zapisa s njegovim potezima sam se doista nagledao.
Naš sugovornik ne spada u atletske “playmakere”. Nije hitar kao mungos, a ni ne skače kao da ima federe umjesto Ahilovih tetiva. Kako to kompenzira?
- Pokušavam s čitanjem igre. Kako u napadu tako i u obrani.
Je li i to bio dio skepse dosadašnjih izbornika vezane uz njega?
- Vjerojatno jest, no kod nas vam mnogi prvo gledaju mane umjesto da prvo pogledaju što je dobro kod igrača.
Zašto je u Hrvatskoj tako teško stvoriti vrhunskog razigravača?
- Kao što rekoh, mi previše igračima gledamo mane. Mi kad imamo igrača od 20 godina, ako ima jednu manu, stavimo ga sa strane umjesto da se trudimo tu manu ispraviti.
Sa svim svojim vrlinama i manama, Kapusta je u svojem reprezentativnom debiju bio kreacijski uvjerljiv. Nije ušao na mala vrata nego je već u prvoj utakmici dobio glavnu ulogu.
- Jako mi je važno što mi moj klupski trener Sesar vjeruje, a dao mi je da vodim momčad, i tako mi raste samopouzdanje. A to je onda prepoznao i izbornik Aco Petrović.
Nije bezopasan niti šuterski.
- Šutiram kada mi to dopusti obrana. Da bih bio dodavački koristan moram biti opasan po koš.
A ako dođe do preuzimanja pa ga preuzme centar je li mu draže probiti “dugajliju” ili mu je draže preko nekog “tornja” šutirati?
- Draže mi je iscimati ga, izbaciti ga iz ravnoteže i šutirati.
Ovaj Koprivničanin bio je dio juniorske reprezentacije koja je osvojila europsku broncu ali i svjetsko srebro. Premda je seniorsku košarku počeo igrati već sa 15 godina u Križevcima, prelaskom u seniore nestao je s radara sve dok nije došao u Cibonu u čijem dresu ga već u četvrtak (protiv Šibenke, u 19 sati u Draženovu domu) i u subotu (protiv Crvene zvezde) očekuju nova iskušenja.