Projekcija 2009. - Bit će to godina lopte

Pet godina je čekao. Pet godina od zadnje profesorove lekcije svim slalomašima svijeta. U tih pet godina rodila se sljemenska Snježna kraljica, od lani se tu kruni i kralj. Tu, na našem brdu s pogledom na Zagorje, priređuje se skijaški Wimbledon, utrka pošpricana najskupljim parfemom. To je priredba (ženski i muški slalom) s najvećim nagradnim fondom u zemlji s najnižim standardom od svih zemalja gdje gostuje bijeli cirkus. Leđa podmetnu jaki sponzori, ali sve to vrlo dobro osjete i porezni obveznici. I svake godine se kritizira taj glamur, pa kad to već ne pomaže, barem neka uživa zlatna mladež i uglednici u platinastim vip šatorima uz opskurno odjevene hostese i najbolji kavijar. Za običan puk, koji se smrzava uz grah i kuhano vino, barem neka Ivica Kostelić, tu gdje je “prohodao”, postane sljemenski kralj. Jer, ni Janica pa ni on lani nisu još uspjeli. Janica će navijati, a profesor bi mogao još jednom preslušati konkurente.

Arene
Kad se jednom znatan novac uloži u sportske objekte, tada po pravilu stradaju klubovi, znao je često pričati stariji kolega Branko. Tezu je opravdavao time da se dio novca kojim bi se kupilo kakvo prvoklasno pojačanje, igrač koji “pravi razliku”, utroši u krov na nekoj od tribina, ili za izgradnju dijela dvorana. Primjerice, Partizan iz Bjelovara bio je 1972. europski prvak u rukometu, i to kad je svoje domaće utakmice igrao na betonskom igralištu. Kad je dobio krov nad glavom, izgubio je moć, nikad se više ni približno nije uspio vratiti. Slično je bilo i s Cibonom, doduše u nešto blažem obliku. Sada, čini se, nešto slično moglo bi se dogoditi Zadru. Čarolija iz Jazina nije preselila u Višnjik. Klubovi nisu ulagali u brojne arene – kako se uglavnom zovu sve dvorane za predstojeće rukometno SP. No, država i interesenti združeni u privatna javna partnerstva uložili su dosta novca, a “pakleni” ili “kauboji” kako već tepaju Červarovim zlatnim dječacima izgledaju kao “starac sa štapom”. I HRT je izgubio bitku s malim RTL-om, pa sve nekako miriše na fijasko. Žao mi je Červara, jer, koliko god ga osporavali, koliko god mu i ja zamjeram politički ekshibicionizam, taj je strateg rukomet posve približio – nedodirljivim “vatrenima” i nogometu! I zato navijam da se dogodi čudo, pa da tako iscijeđeni i ozlijeđeni dečki ipak na kraju svoje ere tu kod kuće dođu do polufinala. I zadnjih obračuna u zagrebačkoj Areni, smještenoj na kućnom pragu grada, na Laništu. Da 15 tisuća gledatelja na kraju skine kaubojske šešire, da se na kraju najtežeg mjeseca u godini veselimo kao nakon Portugala i Atene.

Repeša i Rudić
A zagrebačka Arena će ostati objekt koji će moći napuniti poneki prvoklasni band, neki veliki pjevač ili možda jednom rukometaši Zagreba ili košarkaši Cibone. U europskim okvirima Cibona nakon niza godina ponovno izgleda konkuretna. I zanimljiva. Dobro, možda je za Arenu prerano, ali da Marshall na Gripama na trenutak nije poželio biti Holyfield, zbog čega je neigranjem u NLB ligi izgubio pravi ritam, te da se neke stvari poklope, “vukovi” bi se mogli potući i za berlinsku završnicu. Perasović, taj u dogledno vrijeme izvjesni izbornik košarkaša, pokazao je veliko trenersko znanje. Uz pomoćnika Mijatovića, zbog kojeg Cibona ima navijačicu više, uz spartanski rad od ljeta “vukovi” su u Zagrebu za Europu nedodirljivi. A jedna Barcelona ili Panathinaikos zaslužuju 10 tisuća gledatelja. Dakle i odlazak cibosa od Tuškanca preko Savske na Lanište nije nemoguća misija. Sve je to dobro za hrvatsku košarku, čiji klubovi ipak igraju u najačoj regionlanoj ligi. Rukomet i nogomet osuđeni su pak na domaće prvenstvo iz kojeg je teško njedriti superklasu.

A u 2008. godini baš su dečki koji se loptaju pod obručima pod ravnanjem Jasmina Repeše najavili da se sport koji nam je prije pojave Ćirinih “vatrernih” bio zaštitni znak ponovno rodio. U Pekingu su skinute pelene, u Poljskoj to društvo nikako neće biti samo dobar ždrijeb. U najmnogoljudnijoj zemlji su pokazali karakter, ali isto tako i da koncentracija igračke kvalitete nije preširoka. Da poneka ozljeda poput Popovićeve na IO može biti kobna. No, Repeša, koji je često u medijima bio hoću-neću izbornik, mora napraviti jak program, kvalitetan plan, pa ako na raspolaganju bude imao sve što poželi, tada u Poljskoj i odličje nije nerealno očekivati. Nakon 14 dugih ljeta čekanja, u sportu s kojim smo se desetljećima poistovjećivali. S pobjednicima.

To je bio i Ratko Rudić, koji nakon što su njegovi dupini pustili brkove nije u Pekingu uspio ono što je ovoj generaciji zapravo nakon Melbournea i zlata pripadalo. Jedna mala Crna Gora, koja je svojevrsni vaterpolski fenomen, nakon osamostaljenja dvaput nas je zalijepila za dno bazena. I danas u Jadranskoj ligi naši i europski divovi Mladost i Jug ne mogu na gostovanjima u Kotoru ili Herceg Novom ni primirisati bodovima. No, igranje u toj ligi osnažit će i purgere i gospare, pa će Rudić u Rimu na SP-u gdje branimo zlato zapravo ponovno imati vjerojatno spremnije igrače. A sve je to zapravo i uvertira 2010. godini kada je Zagreb domaćin Eura. Za tu priliku je Milan Bandić, kako mu i priliči, obećao da će se izgraditi vaterpolski, a uz njega i rukometni dom kako mu Gobac ne bi uvijek visio za vratom.

Blanka, Ude, tenisači, naravno i predstavnici u borilačkim sportovima i strljaštvu i streličarstvu u novom ljetu mogli bi nas razveseliti kakvim novim odličjem. Da opet za godinu dana u ovo vrijeme upotpune podije na sportskim izborima i proglašenjima. To je za državu najisplativije. Svakih nekoliko godina trebaju dati ključeve kakvog stana ili poneku stipendiju.

Bilić boysi
Zato će i za državu opet najveće glavobolje donijeti – nogomet. Naime, navijači će opet praviti nerede i pritom se opravdavati kako su političari puno veći problem društva od njih samih. USKOK i druge institucije opet će se pokrenuti kad progovori neki novi Kwedi, a država i gradski oci po županijama opravdavat će se da je i Hrvatska dio globalne krize i da je recesija neophodna pa se neće ni u 2009. ulagati u stadione. Pa se tako na stadionu u Maksimiru, koji bi zapravo trebalo sravniti sa zemljom i izgraditi novi nacionalni stadion, neće dogoditi ništa. A HNL će s ligom 16 zapravo skrenuti u provaliju.

Ako Eduardo da Silva bude potpuno zdrav, Slaven Bilić će dostići svog 'Šefa' i odvesti najomiljeniju hrvatsku momčad na svoj drugi veliki turnir, a tamo u JAR-u 2010. godine sve će biti moguće. Jer, malo je reprezentacija koje mogu nadmašiti Bilić boyse ako je Dudu u formi.

U 2009. godini novinari će opet najviše pisati o Zdravku Mamiću i Igoru Štimcu, omiljenim negativcima u nogometnom filmu. A možda i Zvonimir Boban na balkon pošalje Vlatka Markovića i Zorislava Srebrića. To su si neki zacrtali kao misiju u 2010!