Nikola Vučević (26, 213 cm), sin nekadašnjeg igrača sarajevske Bosne Bore Vučevića, stožerni je igrač reprezentacije Crne Gore, trećeg suparnika Hrvatske na ovogodišnjem Eurobasketu. Nikola je vrhunski centar sa šestogodišnjom NBA karijerom i prosjekom od 16 koševa i 10.6 skokova u posljednjih pet sezona, koliko igra za Orlando.
Nikola i njegov otac Boro preživjeli su strašnu prometnu nesreću u kojoj je poginulo 47 osoba, a više od 200 bilo ih je ozlijeđeno, no on o tome nerado govori. Zbilo se to u siječnju 2006. desetak kilometara sjeverno od Podgorice, Nikola je tada imao 15 godina, kada su vlaku koji je jurio više od 100 kilometara na sat otkazale kočnice.
Mariju još treba vremena
– Kada su u vlaku objavili da će doći do udara bilo je zastrašujuće. Ne znate hoćete li preživjeti ili nećete. Nije bilo šanse da preživimo taj pad u Moraču, no imali smo sreće. I danas, svaki put kada pomislim na vlak, pomislim na tu nesreću. Pomislim koliko sam imao sreće, a neki drugi nisu, te sada na život gledam iz drugog kuta, mnogo ga više cijenim. Ne znam koliko sam dugo ležao, bio sam dezorijentiran, boljela su me ramena, imao sam nekoliko posjekotina. Kada sam došao k sebi, prvo sam pomislio na oca, a kada sam vidio da pomaže drugim ljudima, pao mi je kamen sa srca – ispričao je Nikola svojedobno novinaru američkog dnevnika Orlando Sentinel.
A u tom NBA klubu s Floride suigrači su mu dvojica Hrvata, Mario Hezonja i Damjan Rudež. Ni jedan ni drugi nisu ovdje u Cluju, neće igrati s reprezentacijom. I dok je Rudežov izostanak dogovoren s izbornikom, Hezonja je taj koji je sam otkazao nastup na Eurobasketu. Što o tome misli Vučević, Marijev suigrač i oslonac u teškim trenucima?
– Mario je imao dvije vrlo teške sezone pa razumijem njegovu odluku da se usredotoči na svoj pojedinačni napredak. Pomogao bi mu i nastup na Eurobasketu, ali pomoći će mu i to što radi na sebi. Znam da mu je krivo što nije ovdje, želio je nastupati, no ipak se odlučio za individualni rad tijekom ljeta, što će mu zacijelo pomoći i bit će to dobro i za Hrvatsku u budućnosti jer će biti bolji igrač. Siguran sam da će se odazivati za sljedeća natjecanja jer voli igrati za Hrvatsku.
Na kojim to elementima igre Hezonja mora raditi s obzirom na to da mu je druga sezona bila čak i slabija nego prva. Što mu nedostaje?
– Najvažnije je da nađe svoju ulogu u Orlandu i NBA ligi. Da shvati kako može biti najučinkovitiji, a nije mu pomoglo ni to što smo promijenili trenera. U prvoj je sezoni imao dobar odnos s trenerom Scottom Skilesom koji mu je pomogao pa je Mario pokazao napredak pred kraj sezone. Onda je došao novi trener, Frank Vogel, pa je Hezonja morao krenuti ispočetka. Ipak je on mlad igrač, u Barceloni nije imao neku minutažu pa će mu trebati vremena. Kod njega se vide veliki talent i veliki trud. Jako je vrijedan, svaki dan radi na sebi i ja vjerujem da će uspjeti. Samo da se nađe, da igra što jednostavnije, jer katkada želi previše, ali to je normalno za mlade igrače kojima katkada trebaju dvije ili tri sezone da se snađu.
U međuvremenu, Hezonja mora pronaći i poziciju na kojoj se najbolje snalazi.
Nisu sve Bojan i Dario
– On je fizički dosta dobar, može se nositi s jačima od sebe, a znatno je brži od drugih četvorki.
Baš kao i s Marijem, Nikola je u stalnom ljetnom kontaktu s još jednim hrvatskim suigračem.
– Damjan radi naporno, mislim da je i on sada u Orlandu jer se sprema za kamp. Njemu je istekao ugovor, no nadam se da će ga klub zadržati.
Kako Vučević doživljava Hrvatsku kao sljedećeg suparnika?
– Nisu Hrvatska samo sjajni Bogdanović i Šarić već su to i iskusni i kvalitetni igrači poput Ukića i Simona i niz drugih. S takvim sastavom ovo ljeto možda napokon stignete do medalje koju ste dugo čekali. U našoj skupini, ali i na cijelom Eurobasketu, Španjolci su top favoriti, no ni Hrvatska od njih nije daleko. Naša utakmica s Hrvatima bit će dvoboj s mnogo intenziteta.