Tiho, bez medijskoga publiciteta, na riječkom Trsatu živi prvi hrvatski nogometaš koji je nekoć igrao za Juventus, 44-godišnji Zoran Ban. Ovo je njegova priča o bombastičnom transferu u Staru damu i životu u okruženju ponajvećih svjetskih nogometaša toga doba.
– Dogodilo se to u ljeto 1993. godine, nakon moje izvrsne sezone u Rijeci. U toj sezoni pratio me među ostalim i Marseille, čiji je predsjednik Tapie, u društvu menadžera Barina, došao radi mene na utakmicu Rijeka – Varteks. No Rijeka je bila postavila previsoku odštetu – priča Ban.
Tko je realizirao transfer u Juve?
– Bilo je to teško, ratno vrijeme, klubovi su životarili, mi igrači nismo imali ni za pizzu. Sjećam se kako sam toga proljeća gledao na TV-u finale Kupa Uefe u kojemu je Juventus svladao Borussiju Dortmund, a koji mjesec kasnije ušetao sam u Juveovu svlačionicu. Nestvarno! Rijeka je dobila odštetu od milijun i pol dolara, a posao je realizirao Duško Grabovac.
Pazite sad koga je Zoran Ban zatekao u Juveovu kampu.
– Trener je bio Trappatoni, od stranaca Nijemci Kohler i Möller te Brazilac Julio Cesar, pa R. Baggio, Conte, Vialli, pokojni Fortunato, iz Padove je tek bio stigao Del Piero...
Uz Del Piera u Primaveri
Kako vas je tretirao veliki trener?
– Trappatoni, svjetska trenerska veličina, posvećivao mi je puno pažnje. Znao je ostajati s Del Pierom i sa mnom pola sata nakon završetka treninga i dodatno raditi s nama. Polagao je velike nade u nas – prisjeća se Ban.
Ipak, uza svu trenerovu naklonost, u Juventusu ste u toj sezoni upisali samo šest nastupa.
– U Seriji A nastupio sam protiv Leccea i Genoe i na obje utakmice izborio jedanaesterce, a u Kupu Uefe protiv moskovskog Lokomotiva, Kongsvingera, Tenerifea i Cagliarija. Budući da su za prvu momčad mogla igrati samo trojica stranaca, ostatak sezone igrao sam za mladu momčad u Primaveri. Nisam baš bio sretan zbog toga, ali sam pošteno i profesionalno odradio zadaću. Postigao sam više od 25 golova. Uz mene, u Primaveri je igrao i Del Piero i nije ga to tako povrijedilo kao mene. On si je zacrtao da bude najbolji igrač svijeta i shvatio je Primaveru kao jednu od stanica na tom putu – nastavlja Ban.
Jedna anegdota s Del Pierom otkrit će o kakvom se karakteru nogometaša radilo.
– Bili smo zaista bliski, imali smo odličan odnos. Jednom su nas poslali da kao igrači prve momčadi pojačamo mladu momčad u polufinalu kupa protiv Empolija. Dodijelili su nam vozača koji nas je vozio automobilom u Toscanu. U toj utakmici slavili smo 4:1, ja sam postigao tri gola i prepustio Del Dieru da zabije četvrti iz penala. Na putu prema Torinu moj prijatelj Del Piero, obuzet zavišću i ljubomorom, sa mnom tri sata nije progovorio ni riječ! On je morao biti najbolji i nikoga drugoga nije priznavao – nastavlja Ban.
Ipak, prijatelj Zoran, odnosno njegov peh s ozljedom, bili su možda presudni okidač za Del Pierovu eksploziju.
– Na utakmici u Veneciji bilo mi je iskočilo rame, puknula mi je ključna kost, završio sam na operaciji. Nakon oporavka trebao sam zaigrati protiv Milana, ali na zagrijavanju sam osjetio strahovitu bol u ramenu i nisam mogao igrati. I opet sam završio u bolnici. Potom je došla i utakmica s Parmom, u kojoj sam trebao zaigrati, ali zbog bolnoga ramena opet nisam bio u stanju i priliku je dobio Del Piero. I znate što se dogodilo? Zabio je hat-trick i odletio u orbitu. A trebala je to biti moja utakmica. Eto, da nije bilo te ozljede, možda bih se proslavio. Kad ste u velikom klubu, mora vas malo pomilovati i sreća. Kao što je na žalost nema Pjaca, čiji će povratak biti mukotrpan.
Juventus ili Real Madrid?
– Juventus je jedini izgubio čak šest finala Lige prvaka i nitko ne može imati veći motiv od njih. U ovoj sezoni pokazali su strahovitu moć, nije to više onaj Juventus koji je prije dvije godine glatko izgubio finale od Barcelone, nego puno snažnija, odlučnija i iskusnija momčad, što je dokazala baš protiv Barce. Kao njegov bivši igrač žarko želim Juventusu ovu titulu – zaključio je Zoran Ban, danas Fifin menadžer.