Tog srpnja prije tri godine Mario Čuić postao je prvi nogometaš Hajduka koji je u HNL-u na Maksimiru postigao dva pogotka Dinamu. Splićani su tu utakmicu pobijedili 3:2 na Maksimiru, a devetnaestogodišnjak iz Tomislavgrada postao je glavna priča u Hrvatskoj. Svi su pričali o izvanserijskom talentu koji će nositi igru Hajduka. Bila je to prva Hajdukova pobjeda nad Dinamom u dvije i pol godine, a Mario je postao prvi igrač nakon Bake Sliškovića koji je u najvećem hrvatskom derbiju na Maksimiru zabio dva pogotka.
No, iz Hajduka je otišao gotovo jednako brzo kao što je zasjao u HNL-u. U sedam mjeseci, nakon sjajne izvedbe protiv Dinama, upisao je svega pet nastupa. Kod Igora Tudora bio je u gotovo svim kombinacijama, no Hari Vukas, odnosno Boro Primorac imali su drugu kompoziciju igre Hajdukove momčadi. Proletjele su tri godine, a Mario Čuić danas igra u slovenskom prvoligašu Radomlju...
- Prošle su tri godine? Pa kud već prije. Sjećam se svega. I tada smo došli na Maksimir kao momčad koja je igrala u lošijoj formi od Dinama. Bili smo na četvrtom ili petom mjestu na prvenstvenoj ljestvici. Prvi pogodak zabio sam lijevom nogom, bio je lijep, no drugi sam zabio glavom iz blizine... - prisjetio se Čuić.
Tada je bio najveća faca u Splitu.
- (smijeh) Pa je, tih nekoliko dana svi su me tražili. Ne zabiješ svaki dan dva pogotka Dinamu na Maksimiru. Ne gledam ja previše unazad, sada ni ne razmišljam o tome. Dosta mi ljudi to i danas spomene. Kada nekog upoznam, najčešće mi spomenu te pogotke Dinamu.
Nakon te utakmice očekivalo se da će mu forma i dalje rasti, te da će postati važan igrač u Hajduku. No, nije se uspio nametnuti.
- Pa, nisam baš, to je istina. Ta utakmica u Maksimiru bila je dva-tri kola prije kraja sezone. Sljedeće sezone stalno su se mijenjali treneri, a ja nikako nisam uspijevao dobiti veću minutažu. Htio sam to, no nisam se baš naigrao. Stalno su dolazili novi treneri, nakon Tudora bili su Hari Vukas, Boro Primorac, Paolo Tramezzani, Jens Gustafsson... Ne sjećam se više tko je sve došao. Tudor me povukao u prvu momčad, počeo sam malo igrati, pa me stavio u prvu postavu. Tudor će mi ostati jedna od ljepših uspomena. Pratim njegove utakmice u Francuskoj.
Je li bilo nekih posebnih razloga zbog kojih se niste uspjeli nametnuti u Hajduku?
- Nije bilo ni do moje ozljede, bio sam zdrav. Nisam se uspio nametnuti, neke sam utakmice igrao od prve minute, no nije to bilo dovoljno.
Prati stalno i svoj Hajduk.
- Stalno pratim. Pogledam svaku utakmicu. Derbi ću gledati sto posto. E, sad, ne znam hoću li doći uživo na Maksimir ili ću pogledati na TV-u. Nas sada očekuje borba za ostanak u ligi, tako da sam na to maksimalno skoncentriran. Zadovoljan sam u Sloveniji, igram, zdrav sam, to mi je najvažnije...
Što može ovaj Hajduk na Maksimiru, posebice ako Marko Livaja ne bude igrao?
- To bi bio veliki hendikep za Hajduk. Ništa nije nepremostivo, no on je Splićanima najvažniji faktor. Uostalom, najbolji je igrač lige.
Ako Dinamo pobijedi...?
- Nikad ništa nije gotovo. Odvojit će se na malo veću prednost. Ima još puno utakmica, sve je još otvoreno - zaključio je Mario Čuić.