U broju od ponedjeljka, 30. siječnja 1978. godine, Slobodna Dalmacija izvijestila je kako se Hajdukova momčad protekloga vikenda vratila s priprema u Istri. Na žalost, ta štura informacija bila je popraćena i viješću kako je Hajdukov trener Vlatko Marković 27. siječnja napustio pripreme i zaputio se i Innsbruck, gdje je trebao gledati susret Tirol – Austria Beč, budući da je bečki klub bio nadolazeći suparnik bijelih u četvtrtfinalu Kupa pobjednika kupova.
Međutim, utakmica u Innsbrucku bila je odgođena zbog obilnoga snijega pa se Marković zaputio natrag prema Splitu, a na putu je saznao tragičnu vijest – da mu je od posljedica prometne nesreće u bolnici u Novom Mestu preminuo 4- godišnji sin Tvrtko. Dječak je putovao s majkom, a za upravljačem automobila bila je Zdenka Braun, supruga Dinamove legende i Vlatkovoga prijatelja Mirka Brauna.
Ta golema životna tragedija obilježila je boravak u Splitu tada sjajnoga i cijenjenoga trenera Vlatka Markovića, tada već drugoga Dinamovoga velikana koji je vodio Hajduk. Naime, Vlatko Marković u Hajduk je došao 1977. godine, naslijedivši trofejnoga Tomislava Ivića, a u toj je sezoni 1977./1978. bio prekinut trofejni niz bijelih od pet kupova zaredom, možda i zbog činjenice
kako je trener usred sezone doživio neizreciv emotivni slom. Hajduk je u toj sezoni bio treći u prvenstvu, u Kupu je u četvrtfinalu ispao od Rijeke, a u Europi od Austrijanaca na penale, nesvakidašnjim rezultatom 0:3. Naime, prva trojica Hajdukovih izvođača nisu iskoristila jedanaesterce, Nenad Šalov, Jure Jerković i Davor Čop.
Ako je Vlatko Marković bio drugi veliki dinamovac na klupi Hajduka, onda je prvi bio – Branko Zebec. Taj rođeni Zagrepčanin u Hajduk je došao u ljeto 1972. godine iz Stuttgarta nakon što je kao trener već bio zadivio Europu. Zebec je s Dinamom 1967. godine došao do finala Kupa sajamskih gradova (pa uoči finala s Leedsom napustio Dinamo), a 1969. godine s Bayernom je osvojio dvostruku krunu.
Dušica Zebec, supruga slavnoga trenera, u intervjuu Večernjem listu iz 2015. godine na pitanje koji joj je bio najdraži suprugov klub, odgovorila je ovako:
- Pitali su me je li to Partizan ili Zvezda, Dinamo ili Bayern, a ja sam oduvijek navijala samo za - Hajduk! Još od mladosti Split me privlačio; sunce, more, ljudi...
Branka je u Split, u ime Hajduka, pozvao novinar Zvone Mornar. Branko Zebec u toj je jedinoj sezoni u Hajduku završio na 9. mjestu u prvenstvu, a u Kupu pobjednika kupova u polufinalu je ispao od Leedsa (0:0, 0:1). Zebec je tako jedini trener u povijesti Dinama i Hajduka koji je oba kluba doveo do polufinala europskog natjecanja.
Posebno poglavlje priče o Hajdukovim i Dinamovim trenerima je – Tomislav Ivić. Slavni je Splićanin najtrofejniji Hajdukov trener s tri naslova prvaka i četiri osvojena Kupa, a u sezoni 1984./1985. iz turskog je Galatasaraya došao u Zagreb čupati Dinamo iz zone ispadanja. U koju ju je doveo – Branko Zebec. Ivić je doista bio Dinamov preporoditelj, dovevši ga čak do šestoga mjesta i uvevši ga u finale Kupa, u kojemu je bio poražen od Crvene zvezde (1:2, 1:1). Ivić je Dinamo napustio između dvije finalne utakmice Kupa, pa su uzvrat u Beogradu vodili Ivo Šušak i Zdenko Kobeščak.
Međutim, samo će se stariji pratitelji Dinama i Hajduka sjetiti kako je Tomislav Ivić još u proljeće 1978. godine bio nadomak klupe Dinama. Večernji list u broju od 6. travnja 1978. godine donosi tekst kojega je potpisao novinar Ico Kerhin. Naslov glasi: 'Došao reći – ne'.
U tekstu stoji: 'Dinamo nije uspio u svom nastojanju da za trenera prve momčadi dovede Tomislava Ivića, nekadašnjeg trenera Hajduka, a sada trenera amsterdamskoga Ajaxa. Premda je specijalni emisar Dinama boravio prošloga tjedna kod Ivića u Amsterdamu i dogovorio njegov dolazak u Zagreb, da bi se ovdje definitivno ustoličio njegov dolazak u Maksimir, 'operacija Ivić' nije
uspješno završila za plave.
Ivić, čim je u utorak poslijepodne stigao na zagrebački aerodrom, bio je – kao što je već poznato – dočekan od predstavnika Hajduka i potpisao ugovor. Ostao je, međutim, korektno i sljedeći dan u Zagrebu da obavi obećani razgovor s predstavnicima Dinama. U srijedu poslijepodne u tom je razgovoru saopćio predsjedniku Dinama Vidu Ročiću da su plavi zaista bili, uz belgijski Standard i splitski Hajduk, jedan od najozbiljnijih kandidata, ali da su u korist Hajduka odlučili i pomalo sentimentalni razlozi, što je i shvatljivo – piše Kerhin, pa nastavlja:
'Moguće je da je na takvu odluku, osim osjećaja, utjecalo i to što su predstavnici Hajduka bili brži i umješniji i prvi stupili u kontakt s Ivićem, čim je stigao u Zagreb. Kad smo jučer, nakon svršetka razgovora s Dinamom, upitali Ivića što on ima reći o svojoj odluci, on nam je odgovorio: Tako sam odlučio. Dalje ćete doznati u Dinamu.'.
Tako je Tomislav Ivić, umjesto Dinamo, drugi put preuzeo Hajduk, a istoga ljeta Vlatko Marković, u najtežemu životnome razdoblju, stigao je prvi put na klupu Dinama. U toj sezoni službeni je prvak bio Hajduk, a rezultatski je to bio Dinamo, no naslov je izgubio za zelenim stolom zbog 'slučaja Tomić'. Vlatko Marković tako je jedini od osmorice trenera oba kluba koji je izravno s klupe jednoga velikoga rivala prešao u suparnički tabor. U Hajduku mu to nisu zamjerili, dapače, bio je omiljen i cijenjen kod navijača splitskoga kluba.
Ovaj dio povijesti Dinama i Hajduka posebno je intrigantan. Naime, da je Dinamo 1978. godine doista bio umješniji u razgovorima s Ivićem, tko zna kako bi se okretao kotačić povijesti: možda bi genijalni Ivić, koji je tada već imao četiri naslova prvaka (3 s Hajdukom, 1 s Ajaxom), bio prvak i s Dinamom. Tko zna bi li se Dinamu onda uopće ikada dogodio Ćiro Blažević...
A dogodio se u prosincu 1980., te je već u sljedećoj sezoni 1981./1982. bio prvak s plavima. Ćiro je, kao jedan od simbola Dinama, iznenađujuće preuzeo Hajduk u ljeto 2005. godine, te s njim osvojio Superkup svladavši Rijeku. No, Ćiro je u Hajduku trajao samo nekoliko mjeseci, nikako se ne mogavši oporaviti od teškoga europskoga debakla s mađarskim Debrecenom (0:3, 0:5).
