Psihološku pripremu naših radio entuzijast Aco, a ne stručnjak!

Ova ista družina istom je igračkom klasom raspolagala prošlo ljeto (čak je klase bilo tada i manje) pa je igrala puno bolje. Kako je do toga došlo da je isti izbornik prošlo ljeto postigao tzv. kemiju u momčadi, a ovo ljeto ipak nije? Jer da jest, onda bi se družina borila “do posljednje kapi krvi”, a ne bi statirala u drugom dijelu osmine finala s Rusima.

O tome i drugim aspektima ovog neuspjeha, porazgovarali smo s poznatim sportskim psihologom Amirom Zulićem.

– Izbornik se prošlo ljeto sa svim izazovima dobro nosio, a ovo ljeto očito nije. S obzirom na to da je u objašnjavanju razloga ovog teškog poraza od Rusa korišteno puno termina iz psihologije, očito je bilo potrebe i za psihologom. Ako nije, onda ne treba posezati za psihološkim alibijima.

Osnove nisu napravljene

No Aco je uvijek bio na glasu kao trener koji zna motivirati igrače. Ovaj mu nije put uspjelo.

– Trenerove ovlasti neće se smanjiti ako se okruži sa što više stručnjaka jer će ga oni činiti boljim, a tako će smanjiti i mogućnost pogreške na minimum. Kada neka momčad slabo igra obranu, onda je logično da glavni trener uzme za pomoćnika specijalista za obranu. Ako je pak poznato da momčad nije psihološki stabilna u nokaut-utakmicama, onda treba poraditi i na psihološkoj pripremi.

A nju je “vlastoručno” radio izbornik.

– Grubo je reći da je psihološka priprema prepuštena amateru pa ću reći entuzijastu. On želi dobro, ali nije stručnjak u području psihološke pripreme. Svi ponešto znaju i o tome, no znam i ja ponešto o košarci pa me to ne svrstava u trenere. Ako osnove nisu napravljene, bilo da su fizičke ili psihološke, onda vam ni genijalna taktika neće pomoći.

Već uoči utakmice s Rusima Zulić je rekao da je Petrović pogriješio što je toliko inzistirao na “danu D”.

Kritike će samo štetiti

– Tako se taj dan učinio jedino važnim i kroz to se govorilo i o posljedicama. Ako pobijedimo, idemo dalje, ako izgubimo, idemo kući. To jest tako, no to nije trebalo još i naglašavati. Postoje načini što raditi da važnost utakmice ne pojede efikasnost igrača u njoj. Tu koristimo razne tehnike relaksacije poput vježbi disanja kao i tehnike vizualizacije kroz koje se također možete pripremiti za onaj taktički zadatak koji imate.

Zanimljivo je da su se glavni igrači reprezentacije, Bogdanović i Šarić, posuli pepelom.

– Vidio sam da je čak i Šarićev otac javno kritizirao svog sina. Igrače bi trebalo zaštititi od velike kritike, ali i samokritike iz kojih se neće izroditi ništa dobroga. Kada netko kaže da nikad lošije nije igrao, da je luzer, to ne donosi dobro. Treba ih odmaknuti od te odgovornosti jer će reprezentaciji trebati i drugi put. Ako to sada ne spriječimo, onda će se sljedeći put dogoditi da utakmica slične važnosti bude okidač istih osjećaja.

Ako igrači nisu odgovorni za još jedan krah, tko onda jest?

– U svakom sportu, nažalost, glavni i odgovorni je trener, čak i za one stvari koje ne može kontrolirati. Naprosto, to je takva pozicija. Meni se svidjelo kada je Perasović prije dvije godine rekao da je on odgovoran pa bi za budućnost ove reprezentacije bilo dobro takvo što čuti i od Petrovića.