Još od svibnja 2018. godine Rudeš kao prvoligaš nije imao tri službene utakmice zaredom bez poraza. Sada je to na klupi Rudeša ostvario mladi, ambiciozni splitski trener, 41-godišnji Toni Golem, odigravši 0:0 sa Slavenom Belupom i Varaždinom, te svladavši Slaven Belupo u Kupu s 3:1.
Predstavimo stoga Tonija Golema, rođenoga Splićanina kojega u subotu čeka okršaj s Hajdukom, klubom u kojemu je kao igrač ponikao.
- U seniorima Hajduka nisam igrao, ali sam prošao cijelu njegovu školu, od prvih koraka, šeste-sedme godine, pa do izlaznih juniora. Igranje za seniore nisam dočekao na Poljudu, vidio sam da ću se tu teško izboriti, bili su tu ozbiljni igrači koji su osvajali titule, Srna i Carević, pa braća Ante i Frane Vitaić.... Tako sam kao izlazni junior napustio Hajduk i otišao igrati u Drugu HNL, u Mosor iz Žrnovnice.
GALERIJA Zekić: Zabranjujem igračima da razmišljaju o Hajduku i ulaznicama
Mislav Karoglan također je rođen 1982. godine. Igrali ste zajedno?
- Da, dobro ga poznajem, iako je on kao igrač u Hajduku bio jako kratko. Nije on prošao cijelu školu Hajduka. A sudbina nam je ista: nismo kao igrači uspjeli u Hajduku, obojica smo karijere gradili okolnim putem.
Kakav je Karoglan bio igrač?
- Dobar. Zeznut, nezgodan za čuvati, ozbiljan dribler jedan na jedan, ofenzivni vezni, kasnije i špica. Dobro bi mi došao igrač njegovoga profila danas u Rudešu – nasmijao se Golem.
Zašto ste se prošloga ljeta odlučili izaći iz svoje komforne zone trenera Hajdukovih juniora i prihvatiti Rudeš, momčad koju su praktički svi već otpisali iz Prve HNL? Možda ste mogli već biti i prvi trener Hajduka.
- Nisam tip koji je za komfornu zonu, osobito u ovim godinama, jer kad ću gristi - ako ne sada! Nisam tip koji će dolje čučati i čekati da se netko makne da bih ja možda dobio koju utakmicu na klupi prve momčadi. Kada sam preuzimao Hajdukove juniore, kazao sam izravno Goranu Sabliću da bih želio biti slobodan otići ako mi se ukaže kakva prilika u Ligi 10 ili nešto vani ozbiljnije. Težim seniorskom nogometu, težim izazovu, izlasku iz komforne zone. Pa ja sam i Solin prije dvije godine preuzeo kada je bio 15. mjestu, a liga se smanjivala na 12 klubova. Trebao sam tada preskočiti pet momčadi na tablici, i mi smo to ostvarili, završili smo u sredini ljestvice, a u sljedećoj polusezoni bili smo drugoplasirani. Dakle, radi mi se, idem malo okolnim putem, nisam tip koji će se uljuljkati u lagodnoj poziciji. Meni je lakše bilo ostati u Splitu, svome gradu, u juniorima gdje realno pritisak je nemjerljivo manji nego u Rudešu, kojega su svi već bili otpisali. Inače, s juniorima sam u pet utakmica imao četiri pobjede i jedan remi, a Rudeš sam prihvatio u situaciji kada je imao samo jedan bod u sedam utakmica. A to je meni izazov bio. To je liga 10, među deset sam prvoligaških trenera, a Rudeš me pratio i izabrao, iako nisam neko igračko ime, očito smatrajući da mogu pokrenuti stvari i izvući klub iz ove nezavidne situacije.
Jeste li dugoročni projekt Rudeša? Što ako ne uspijete zadržati prvoligaški status?
- To morate pitati njih. Ja ne osjetim nikakav pritisaka predsjednika i direktora, ja ga sam sebi stvaram. I sebi, i igračima. A pokazali smo u zadnje dvije utakmice da se možemo potući s momčadima koje su par mjesta iznad nas. I ako uspijemo do zime držati priključak s Istrom 1961, s par pojačanja tu može biti ozbiljna priča oko ostanka na proljeće. Mi smo sada samo na pet bodova zaostatka. Još se ima puno za igrati, ne bih nas otpisivao. Pa i mađarski Balmazújváros, u kojemu sam dobio prvi posao trenera prve momčadi, izborio sam ostanak u ligi, no nakon toga klub je bio ugasio seniorsku momčad. Ja sada čekam situaciju da mogu neku momčad voditi od prvoga kola, i tada se ne bojim ničega.
VEZANI ČLANCI:
Vodili ste prvu momčad Hajduka u nekoliko utakmica?
- U Hajduku sam bio pomoćnik Kopiću, te Hariju Vukasu, a kada je za trenera došao Boro Primorac, bio sam jedini trener s licencom pa su me vodili kao prvoga trenera. Ali nisam vodio utakmice. Poslije sam bio pomoćnik i Tramezzaniju.
Kako doživljavate situaciju trenera u Hajduku, je li taj pritisak za trenera doista teško podnošljiv?
- Jako je težak posao biti trener u Hajduku. Na žalost, još nisam imao tu priliku, ali čim uđeš unutra – osjeti se. Seniori Hajduka najvažnija su stvar u Splitu i u Dalmaciji. Ako seniori pobjeđuju, ništa drugo nije bitno. Cijeli fokus je na njima, ma to se nekome sa strane gotovo ne može opisati koliko to ljudima znači. Da, preveliki je pritisak da se mora pobjeđivati, sada je već lagana i frustracija jer je puno godina bez titule prvaka, to ljudi dugo čekaju i teško se mire s tim da se ne osvajaju prvenstva. Jako je teško dolje funkcionirati kao trener prve momčadi, to se vidi i po broju trenera koji su bili promijenjeni uslijed nezadovoljstva; ili se ne može ući u Europu, ili se ne može osvojiti prvenstvo.
Jednoga dana ne biste se libili prihvatiti toga izazova i pritiska?
- Ja sam se i prihvatio trenerskoga posla da bih došao do toga. Dolje sam rođen, navijač sam Hajduka..., rano sam prekinuo karijeru radi ozljede, prihvatio se trenerskog posla isključivo da bih došao na najviši nivo, a to je za mene posao trenera Hajduka.
Da ste trener Hajduka, bi li vam sada Vušković igrao za prvu momčad? Ili netko od juniora koji su bili drugi u Europi?
- Prelazak iz juniorskog u seniorski nogomet najteža je stepenica koju treba preskočiti. Za to stvarno moraš biti ekstra klasa. Tu imamo samo jedan primjer. To je Pukštas, dečko koji je po svemu izvanserijski, što se tiče rada, mentaliteta. Ja sam ga imao prilike voditi u Solinu, kada je on zahtijevao da dođe iz Hajduka u Solin i igra drugu ligu, jer tamo nije bio u prvom planu, pa mu je tih par utakmica kod mene došlo izvrsno. On je pravi primjer i pokazatelj da nije lako odmah uskočiti u prvu momčad Hajduka, iako mislim da to nije bilo nikada lakše. U moje vrijeme tamo su upali samo Srna i Carević, uz veliku potporu Zorana Vulića, koji ih je bio povukao u prvi momčad. Oni su tada stvarno bili donijeli kvalitetu. To je najbolji put; kada ti najbolji juniori prijeđu u seniore i onda u njima rade razliku i osvoje prvenstvo. I potom naprave dobar transfer i donesu novac Hajduku. Danas Hajdukovim juniorima to nije lako, iako su drugi u Europi. Pukštas je to uspio, pa i Sigur, koji ne igra na svojoj poziciji, svaka mu čast. A Solin, Široki Brijeg i Radomlje pomoći će ostalima da Hajduk uskoro na njih može računati.
VEZANI ČLANCI:
Vratimo se nakratko još malo na Pukštasa i njegovome talentu.
- Pukštas – talent da, ali puno više rad i disciplina. S njim raditi – to je užitak! Taj momak je toliku 'unutra', da mu je samo nogomet na pameti. I to se vidi. A ima puno talentiranijih igrača od njega, pa i u njegovoj generaciji, a on svojim radom kompenzira sve to. On je spužva koja stalno upija, želi informaciju... - ističe Golem.
Hajduk dočekuje Rudeš bez kartoniranih Livaje i Krovinovića, ozlijeđenih Melnjaka i Sigura, 'ali i mi smo desetkovani', kaže Golem. A misli li da se Livaja čisti od kartona protiv Rudeša kako bi mogao zaigrati u Osijeku?
- Ne bih ulazio u to, ne volim te priče, ja nisam taj tip, mišljenja sam da ti se to obije o glavu. Nikada svome igraču nisam rekao da se čisti za sljedeću utakmicu, tko god to bio. Pa i moja trojica dobila su treći karton protiv Varaždina. Idemo u Split s ovim što imamo, ni protiv Varaždina, ni protiv Hajduka ja ne smijem kalkulirati, jer mi trebaju bodovi. Ne čuvam se za Istru nimalo – zaključio je Toni Golem.
Velika najava, a pustit će Hajduku...