Prije otprilike godinu dana imao sam priliku u Tinju upoznati obitelj Martina Erlića. Kada uđete u kuću Erlićevih i poslušate njegove roditelje, jasno vam je zašto je taj dečko uspio u sportu. Vrijednosti koje su mu oni usadili bile su mu glavna vodilja. Za Martina predaja nikada nije bila opcija. Jasno je znao kojim putem mora krenuti ako želi napraviti nešto u svojoj nogometnoj karijeri koja je išla iz Raštana do Dinama, preko Rijeke u Italiju.
Nije to bio lagan put. No ispunio je obećanje dano ocu kako jednog dana neće požaliti ako ga pusti igrati nogomet. A gotovo svakodnevno pješačio je po nekoliko kilometara na trening. Danas je Martin hrvatski reprezentativac. U nešto više od godinu dana Martin je postao igrač u gotovo svim taktičkim varijantama izbornika Zlatka Dalića.
VIDEO Tko je novi vatreni kojeg Dalić obožava? 'Radio u polju, nismo imali za benzin kad je išao u Dinamo'
Bit će okosnica
U budućnosti će, uz Josipa Šutala i Joška Gvardiola, ovaj stasiti Tinjanin činiti okosnicu naše reprezentativne obrane. S dečkima koji imaju usađene posebne životne i sportske vrijednosti lako je razgovarati.
Takav je i Martin Erlić. Skroman i samozatajan, za današnje standarde možda pomalo i prejednostavan. Nakon zadnje reprezentativne akcije naš je branič otputovao u rodni kraj u zadarskom zaleđu. Tamo, u Tinju, na dvadesetak minuta vožnje od Zadra, najlakše akumulira energiju za nove sportske izazove.
– Cijelo vrijeme sam s obitelji, uživam s njima. Željan sam njihova društva i organizirao sam cijeli odmor da budem doma. Imam nekoliko dana više odmora nego ostatak moje momčadi kojoj ću se priključiti 12. srpnja. Radim individualno po programu koji moram poštovati. Najčešće je to teretana u Biogradu, a i treniram individualno u Zadru. Odmor je aktivan. Malo zaigram padel, malo tenis. Nema stajanja, stalno sam u pokretu – počeo je Martin Erlić.
Jeste li bolji u padelu ili tenisu?
– Sada sam bolji u padelu...
Aktivan je Martin i na obiteljskom imanju u Tinju.
– Kada god imam vremena, pomažem svojima. Zašto ne, ako imam slobodnog vremena, pomognem kada god mogu. Više je to zapravo psihološki odmor. To su neke stvari koje nisam prošao kao dijete, u sebi imam tu potrebu i ispunjava me to.
Što se uzgaja na imanju Erlićevih?
– Imamo masline, maraške, vinograd... Sve to koristimo za naše potrebe, ne bavimo se time da bismo neka dobra prodavali. Više je to da obitelj ima domaću spizu. Imamo dosta zemljišta koje otac voli obrađivati, važno mu je da to sve ne ode u zaborav i zaraste – kaže Martin.
Ima li maslinova ulja za prodaju?
– Nema previše, više je to za nas. Svaki put kada idem u Italiju mama mi da dvije litre ulja koje ponesem sa sobom. Mama uvijek govori: "Nemoj kupovati nikakvo drugo ulje, uzmi naše domaće..." To je velika razlika.
A kada se uđe u kuću Erlićevih, odmah se serviraju specijaliteti...
– Takav je običaj kod nas, tako dočekujemo goste. Sviđa mi se to – smije se Martin.
Nekoliko kilometara od njegove kuće nalazi se nogometni klub Raštane, tamo je Martin počeo igrati nogomet.
– Ta priča je, nažalost, propala. No ove su godine posijali travu i trebala bi uskoro biti pokrenuta omladinska škola s dvije-tri generacije. Valjda će se klub pokrenuti.
Sigurno će i vas tražiti da pomognete tu priču?
– Ako bude situacija, zašto ne, pomoći ću. Ipak sam tu odrastao. Nadam se da će to voditi ljudi koji se razumiju, a ne da opet sve, ne daj Bože, propadne.
Prožme li vas neka posebna emocija kada danas prošetate tim stazama oko kluba?
– Ma naravno. Svaki put kada idem za Zadar prođem ispred igrališta i uvijek pogledam prema gore. Žao mi je što to ne vode ljudi koji bi to trebali. Raštane su nekada bile odličan klub u trećoj ligi, trebali su ući i u drugu ligu. Šteta, jer ima jako puno klinaca koji bi trenirali. Svi znaju koliko talenta ima na tim prostorima.
Pa možda se u nekom tom novom zamahu rodi neki novi talent kao Martin Erlić?
– Daj Bože da bude tako.
Cijeli odmor Martin je proveo u rodnom Tinju i okolici Zadra.
– Ma tu mi je najljepše, uživam.
Ne zanimaju vas nikakva glamurozna i skupa ljetovališta?
– Ne privlači me to, u Dalmaciji mi je lijepo. Željan sam svog mjesta i prijatelja.
Zaigrate li briškulu i trešetu?
– To igramo najčešće zimi, sada su ove druge aktivnosti. Igramo najčešće na balote. Tu sam, kažu, dobar. Treba samo biti ravan teren – smije se Martin.
Svi žele dres
Prijatelji i poznanici sada najčešće traže Martinov dres za uspomenu?
– Ima ih jako puno, žele dres, potpis, fotografiju... No ne možeš nikada udovoljiti svima. Drago mi je što nekoga mogu učiniti sretnim, a meni tih nekoliko minuta ne znači ništa.
Koliko vam se u tom smislu život promijenio u zadnjih godinu dana?
– Pa dosta mi se toga promijenilo. Ljudi me više prepoznaju na cesti. U Italiji me više cijene, rekao bih.
Ozbiljnije nogometne teme započeli smo dojmovima nakon Lige nacija. Što nam je to nedostajalo u utakmici sa Španjolcima?
– Španjolci imaju sjajnu momčad. Možda nisu kao što su bili prije nekoliko godina. Mi smo odigrali odličnu utakmicu, presudila je lutrija jedanaesteraca. Njih je sreća pomazila, nas nije. Šteta samo zbog igrača kao što su Luka, Perišić, Kovačić, Brozović... Žao mi je što nismo osvojili to zlato. Nadam se da ćemo na Euru odraditi dobar posao.
Jesu li dečki komentirali navijačko ozračje u završnici Lige nacija u Nizozemskoj?
– Naravno, dečki su o tome dosta pričali. Rekli su da nigdje nije bilo takvo ozračje na nekoj našoj gostujućoj utakmici. Rekli smo: "Pa ljudi, mi kao da igramo kod kuće..." Svaka čast svima koji su dali podršku i koji su bili tamo. To je još jedan dokaz koliko smo velika nacija i koliko volimo Hrvatsku.
Koliko takve stvari mogu utjecati na izvedbu igrača na terenu?
– Jako puno. Ne kaže se bez veze da su navijači 12. igrač. Oni su nas vodili od prve do zadnje minute.
U ovoj generaciji naših nogometaša očita je posebna povezanost.
– Kada sam došao u reprezentaciju, svi su me dečki prihvatili kao da sam tu već godinama. Ne samo mene, već sve ostale. Kliknuli smo mi mlađi sa starijim igračima. Nema isticanja i svi smo podjednaki, to je ono što nas čini takvom momčadi. To je najvažniji razlog ovih dobrih rezultata zadnjih godina.
Što to ima u Dalićevu konceptu?
– Izbornik nas zna postaviti i kazati prave rečenice koje te motiviraju na pravi način kada je to najvažnije. Dovede te u posebno stanje u kojem si u svakom trenutku spreman dati svoj maksimum. Najvažnije je da izbornik uđe u tvoju glavu.
Jasno je da će Erlić, uz Šutala i Gvardiola, u sljedećim godinama biti jedan od naših najvažnijih aduta u obrani reprezentacije. Prije nešto više od godinu dana sigurno nije mogao o tome razmišljati...
– Na terenu volim pomoći suigračima i volim surađivati. Kako vrijeme prolazi, moraš biti sve pametniji i iskusniji. Tu sam godinu dana i puno stvari se promijenilo. I u klubu sam postao puno bolji igrač. Nadam se da će i u budućnosti sve biti još bolje. Treba raditi i čuvati se ozljeda...
A što misli da će mu budućnost donijeti?
– Sa Sassuolom imam ugovor još tri godine. Vidjet ćemo kako će se sve to odvijati. Jako mi je dobro u klubu i zadovoljan sam prošlom sezonom. U nogometu nikada ne znaš do kraja prijelaznog roka. No samo razmišljam da odradim dobre pripreme i kvalitetno uđem u sezonu. U Italiji se dobro osjećam, nemam namjeru ništa mijenjati. Iako, nikada ne znaš kamo te život nosi.
Koga biste izdvojili kao najopasnijeg napadača protiv kojeg ste igrali?
– Bilo ih je dosta. Osimhen, Lautaro Martinez, Džeko, Immobile... Igrao sam dvaput protiv Zlatana Ibrahimovića. Dok sam igrao u Speziji, dvaput smo dobili Milan. Kada igraš protiv tako velikih igrača, moraš biti koncentriran. Jer, ako se opustiš djelić sekunde, odmah te kazne.
Postoji li posebna priprema uoči utakmica protiv najvećih napadača?
– Proučim ih svakako prije utakmice. No, teško je tu bilo što predvidjeti kada svaki od njih jednim potezom može riješiti utakmicu.
Glavna priča ovog prijelaznog roka je Saudijska Arabija u koju hrle brojni igrači s najviše europske razine. Kako gledate na taj arapski ples milijuna?
– Svaki igrač kroji svoju sudbinu. Teško mi je to komentirati...
Mateo je sjajan
Gledajući iz perspektive prosječnog čovjeka kojemu su apstraktni ti iznosi koje Arapi plaćaju igračima, koliko je zapravo novac presudan u toj priči?
– Ne znam što nekom igraču tamo može biti motivacija. Ja sam još premlad i preda mnom su tek najjače utakmice pa možda nisam ni najbolji sugovornik za ovakvo pitanje.
Jeste li se čuli s Marcelom Brozovićem?
– Nisam se čuo ni s jednim suigračem iz reprezentacije.
Mateo Kovačić potpisao je za Manchester City.
– Ma što se tu ima kazati!? Znamo tko je Mateo i kolika je igračka veličina. Svaka mu čast na novom dosegu. Nadam se da će i dalje nastaviti igrati na toj razini kao i do sada.
Jedno vrijeme provlačila se teza o vašem dolasku u Dinamu?
– Igram u ligi petice i nema smisla razmišljati o tome da se vratim u HNL. Imam neke druge ciljeve u svojoj glavi. Do sada sam to uvijek pratio, igrač sam koji je još mlad i može napredovati. Želim na neku drugu razinu.
Ipak ste vi hajdukovac...
– Tako je, to svi znaju.
Kako gledate na tu posebnu navijačku strast kada je Hajduk u pitanju?
– Stalno pratim sva zbivanja u HNL-u. Ta navijačka emocija oko Hajduka zaista je jedinstvena. Drago mi je što su osvojili Kup, a nadam se da će uskoro osvojiti i prvenstvo. Već dugo se to čeka, navijam za to – zaključio je Marin Erlić.