Island je jedna od rijetkih europskih zemalja koja nema profesionalnu nogometnu ligu. U njihovoj 1. ligi neki domaći igrači doslovno igraju za besplatan par kopački! No, unatoč tome, nedjeljni protivnik Hrvatske izaziva strah kod svih europskih reprezentacija. Jer Island je, bez sumnje, reprezentacija koja je najviše napredovala u posljednjih šest-sedam godina.
Ne tako davno, potkraj 2010. godine, Island je bio momčad na kojoj su najveće reprezentacije poboljšavale gol-razliku. Tada je na Fifinoj ljestvici bio tek 108. reprezentacija svijeta. No, danas je Island 22. na toj listi, i to kao jedina zemlja u TOP 100 koja ima manje od pola milijuna stanovnika.
Englezi ih itekako pamte
S 323.000 stanovnika, Island je tek 182. na listi najmnogoljudnijih država planeta, a usporedbe radi, ima 364 puta manje stanovnika nego što Cristiano Ronaldo ima pratitelja na Facebooku. No, baš u utakmici s Ronaldovim Portugalom, kasnijim prvakom Europe, Islanđani su ostali neporaženi na Euru (1:1). A u osmini finala priredili su najveće iznenađenje izbacivši s turnira Englesku, koja ima milijun i pol registriranih nogometaša, pet puta više nego što Island ima stanovnika.
Koji je recept islandskog uspjeha?
– Rad, rad i samo rad, od prve do zadnje minute – otkrio je bivši islandski izbornik Lars Lägerback.
Da su radišan narod Islanđani su potvrdili i proteklih godina. Tako su ekonomski krah, kada su s drugog mjesta po BDP-u po stanovniku (2005.) pali na 115. mjesto (2010.), prebrodili jer su zasukali rukave i odlučili stvar preuzeti u svoje ruke. Tako su napravili i u nogometu! Prije šest godina posložili su sve reprezentacije, od U-13 do seniorske, da rade po istom modelu. Rezultati se već vide.
Kod Islanđana ne igraju imena, kod njih igra momčad. Malo je onih koji mogu nabrojiti tri njihova reprezentativca, ali njima to nije bitno.
Kako je Island od nogometnog liliputanca došao do respektabilne reprezentacije, otkrili su nam i islandski novinari.
– U posljednjih četiri-pet godina Islanđani su počeli živjeti za nogomet. Pogotovo se vodi briga o omladinskim školama. Djeca usporedo idu u školu i treniraju u sjajnim zatvorenim dvoranama. Zbog uvjeta koje je nogometni savez stvorio sada se nogomet igra svih 12 mjeseci, a ne kao prije od travnja do listopada – kažu nam islandski novinari.
A sve je krenulo početkom stoljeća, kada je bilo novca pa je država sagradila čak 180 nogometnih igrališta, uglavnom s umjetnom travom. Uložili su u nogomet i to im se sada vraća. Pa čak i preko turizma, jer istraživanje jedne agencije pokazalo je da se zahvaljujući uspjehu na Euru broj turista na Islandu u godinu dana povećao za čak 25 posto!
Bez igrača iz domaće lige
– Napredak je itekako očit, ali još imamo mogućnosti za napredak. Liga nam je još dosta slaba pa islandski kvalitetni igrači rano odlaze u inozemstvo, najviše u Švedsku, Dansku, Nizozemsku i Belgiju. Od sadašnja 23 u reprezentaciji nijedan igrač nije iz islandske lige. Prva islandska liga još je uvijek poluprofesionalna, mnogi igrači u njoj osim što igraju nogomet usporedo i rade. Ima domaćih igrača koji igraju samo za putne troškove ili se zadovolje time što besplatno dobiju kopačke – rekli su nam islandski novinari.
No, Modrića, Mandžukića, Perišića i društvo taj njihov amaterski status prve lige ne bi smio zavarati, jer Islanđani su pokazali da su itekako opasni.
Za Island igraju amateri, liječnici, radnici, studenti.... I za Hrvatsku reprezentaciju (po kojoj sada pljuje) je igrao veliki doktor povijesti Boban! Hahahaha