Lino Červar, Igor Vori i Renato Sulić mogli bi se u siječnju 2018. godine ponovno naći u istim ulogama kao 15 godina prije. Te 2003. godine izbornik Červar imao je na Svjetskom prvenstvu u Portugalu dva mlada kružna napadača, 23-godišnjeg Igora Vorija i 24-godišnjeg Renata Sulića.
Trojac je na kraju osvojio svjetsko zlato, a sada će napadati europsko. I dok je Vori s novim-starim izbornikom odradio već dvaput pripreme, Sulić bi se trebao priključiti na prvim pravim listopadskim pripremama.
– Možemo o svemu, samo nemojte još o reprezentaciji. O tome ćemo u rujnu – pošteno kaže Sulić.
Dobro, kakva je bila protekla sezona u mađarskom Veszpremu?
– Mogli smo i morali smo napraviti puno više od trećeg mjesta u Ligi prvaka, drugog mjesta u SEHA Gazprom ligi. Na završnom turniru nismo uspjeli ući u finale, a s obzirom na kadar koji smo imali, morali smo igrati barem finale.
Nekako se čini da je možda najveći krivac trener Xavi Sabate koji je na kraju sezone otišao...
– Tako se čini. Eto, ni ja nisam previše zadovoljan jer mislim da sam trebao igrati puno više. Što reći o treneru koji igra samo s jednim desnim vanjskim, Nagyem, a na tribini ostavi našeg Kopljara i mađarskog reprezentativca Ancsina. Ne mogu objasniti situaciju u kojoj mu se Kopljar nikako nije sviđao. Potom se stvorila ta nekakva loša atmosfera u odnosima između trenera i pojedinih igrača. Da smo imali atmosferu kakvu je imao ove sezone Vardar, bili bismo koju stepenicu više, ako ne i na vrhu – istaknuo je Sulić.
Nije stigao do Atene
Ove sezone zbog bolesti niste imali ni pomoć Ivana Sliškovića?
– Njegov slučaj podsjetio me na moj iz 2004. godine. Bio sam mlad i, nažalost, slušao sam savjete krivih liječnika. Tako je i on slušao jednog, pa drugog, pa trećeg i sva su trojica imala svoje viđenje njegove bolesti. Tragično je da mu je liječnik dozvolio da počne trenirati, a nije bio zdrav. I tako je izgubio cijelu sezonu – kaže Sulić.
Nakon svjetskog zlata Vori i on trebali su biti dva kružna napadača na Igrama u Ateni jer se nakon Portugala najstariji među njima, Božidar Jović, oprostio od aktivnog igranja u reprezentaciji. No Sulić je stradao u prometnoj nesreći u riječkom naselju Trsat. U blizini kafića Falcon zbog jake kiše pretrčavao je cestu između Linićeve i Šenoine ulice kada ga je udario automobil. Nakon udarca odbačen je u betonski zid uz prometnicu. Ozlijeđeno mu je koljeno, a da nesreća bude veća, nakon teške prometne nesreće doživio je plućni infarkt. Liječnici su se borili s infekcijom, temperaturom i trombozom vene.
– To je bilo jedno teško razdoblje, ali srećom prošlo je već puno godina od toga – istaknuo je.
U to vrijeme imao je potpisan ugovor s Veszpremom, no tadašnji klupski liječnik rekao je upravi kluba da s takvom ozljedom koljena Sulić ne da neće moći igrati, već da neće moći ni trčati.
– To je to o čemu sam govorio. Da sam slušao tog liječnika, ne bih vjerojatno danas igrao vrhunski rukomet. Srećom, poslušao sam neke druge liječnike i brzo sam se vratio treniranju – naglasio je naš kružni napadač.
Kad ga nisu htjeli u Veszpremu, odigrao je sezonu u zagrebačkom Medveščaku, pa tri sezone u Celju, da bi se u Veszprem vratio 2009. godine.
Trenerski ga posao ne zanima
– Eto, već sam osam godina u istom klubu. Imam ugovor na još jednu sezonu. Mislim da mogu igrati još dvije. Ako me Veszprem ne bude htio, naći ću neki klub u kojem ću završiti igračku karijeru. Dosta mi je i momačkog života. Obitelj mi je u Rijeci, nedostaju mi – iskren je Renato.
Nova sezona donosi novog trenera, Ljubu Vranješa. I momčad će doživjeti neke promjene. Otišli su Kopljar, Rodriguez, Gyulas, Ivancsik, a došli Accambray, Manaskov i Tonnesen. Klub je sa Sliškovićem također raskinuo ugovor.
– Nikad nisam radio s Vranješem, ali sam se malo raspitao kakav mu je način treniranja. Zanimljivo je da je svim igračima poslao mail u kojem je između ostalog napisao da sljedeće sezone želi osvojiti Ligu prvaka.
Osma godina u Mađarskoj, jeste li dobro naučili mađarski jezik?
– Znam dovoljno da se mogu sporazumjeti. Nije da govorim perfektno jer se u klubu uglavnom služimo engleskim zbog stranaca. Kako je uvijek bilo puno igrača s prostora bivše Jugoslavije, govorili smo hrvatski ili srpski.
Obitelj mu se povećala još jednom kćerkom koja će uskoro napuniti godinu dana. Ima ukupno četvero djece. Tu su kćeri Roza (11 mjeseci) i Dorja (13) te osmogodišnji blizanci Tomo i Nera.
– Kako u Veszpremu nema međunarodne škole, supruga Maja i ja smo odlučili da se Dorja i blizanci školuju u Rijeci – kaže Renato koji za sada nema ambicija postati rukometni trener.
– Treneri nikada nisu sigurni hoće li ostati na jednom mjestu dvije ili tri godine, odnosno dva ili tri mjeseca – zaključio je Sulić.