Rijetki znaju da je Livaković ozlijeđen branio u Kataru. U njega su sumnjali, a Modrić ga je hrabrio

U subotu navečer oko 22 sata kapetan Dinama Dominik Livaković podignuo je pehar osvajača Superkupa. Nažalost po navijače plavih, vjerojatno je to napravio posljednji put jer je sve izvjesniji njegov odlazak, turski velikan Fenerbahçe nije odustajao i uskoro bi sve trebalo biti gotovo. Doduše, dok ovo pišemo, ugovor još nije potpisan.

– Ta vijest još nije službena, klub će sve komunicirati u pravom trenutku. Ne možemo komentirati nešto što nije službeno – rekao je u subotu Marko Marić, voditelj Dinamove nogometne škole i najbliži suradnik Darija Šimića.

Dok se čeka realizacija tog transfera recimo da bi plavi trebali dobiti devet milijuna eura uz još neke moguće bonuse pa bi se to popelo na deset, kolika je i izlazna Livakovićeva klauzula.

– Ako za nekog igrača tražimo deset milijuna, a netko ponudi nešto malo manje te igrač želi otići, bilo bi glupo ne pristati na taj posao – rekao nam je dobro upućeni čelnik iz Dinama još za vrijeme priprema u Sloveniji.

Bilo je puno sumnji

Lijepo popunjene tribine Maksimira pozivale su kapetana da ostane: Livi ostani! – orilo se nakon osvojenog Superkupa, zapjevali su mu: “I na strani i kod kuće, Livi brani nemoguće.” To se posljednji put skandiralo Tomislavu Butini.

A sjetite se, bilo je sumnji u njega, bilo je kritika kad je postao prvi vratar reprezentacije, a danas se samo svi mogu nakloniti Dominiku Livakoviću za sve što je napravio i u Dinamu i u reprezentaciji. Ma ne samo zbog onih ludih jedanaesteraca obranjenih na SP-u. Prvo je gledao kako je jedanaesterce skidao njegov prijatelj Danijel Subašić na SP-u u Rusiji, a potom ga je naslijedio i radio čuda u Kataru. I danas je sigurna “jedinica” hrvatske reprezentacije, vjerujemo da će tako dobar ostati i u novom klubu i dalje čuvati reprezentativnu mrežu.

– Ti si golmančina, je l’ ti to znaš? – tim je riječima Luka Modrić hrabrio Livakovića kad ga je izbornik Dalić posjeo na klupu za susret s Rusijom. I bio je kapetan u pravu, Livaković je golmančina. I to ne samo zbog svih tih obrana na Svjetskom prvenstvu kojima nas je u Kataru dovukao do polufinala.

Čudesne obrane na Dinamovim vratima kad je čuvao mrežu od europskih velikana u Ligi prvaka i Europskoj ligi, kad su plavi postizali povijesne rezultate i upisivali dostignuća u almanahe svoga kluba, ali i hrvatskog nogometa, u Maksimiru se neće zaboraviti. Kad god je iza Livija bila neka velika obrana, mediji su pronalazili sve koji su ga trenirali, koji su s njim radili od najmlađih dana. I svi bi pritom govorili o njegovoj skromnosti, dobrom odgoju, pristojnosti, o volji i želji na svakom treningu. Takav je bio i kao klinac, iako je, zapravo, prvo gađao koš. Prema nekim izvorima, bio je prvi koji je u dvorani Višnjik uputio loptu prema košu.

GALERIJA Fener i Livaković blizu sklapanja posla. Dominik je već dogovorio sve uvjete

Živio je blizu Šime Vrsaljka, kojem su se svi klinci divili, i bilo mu je jednostavno krenuti u nogometne vode. Na prvom treningu u Zadru vidio je vratare kako se bacaju i odlučio kojim će putem krenuti. Važnu ulogu u njegovu razvoju odigrao je pokojni trener Zadrovih vratara Jakov Pinčić koji je nogometno školovao i Danijela Subašića, Livakovićeva prethodnika na vratima reprezentacije, njegova prijatelja, savjetnika i mentora koji mu je davao podršku i hrabrio ga i kad nešto nije dobro napravio.

Livaković je potom sa 17 godina otišao u NK Zagreb, ondje je bio u stručnim rukama Željka Nježića – Dede, a Dražen Besek ga je kao 17-godišnjaka postavio među vratnice. Nježićevi treninzi doveli su ga do toga da postane vrhunski vratar, a sam Deda je za njega govorio da će biti veliki vratar. Livaković je ostao među zagrebašima i kad su ispali iz Prve lige. Branio je u Drugoj ligi, a nakon što se Zagreb vratio u najviši rang natjecanja, Livi je još tri godine branio u Prvoj ligi. Još je bio mlad, a već je branio u više od stotinu seniorskih utakmica. Zagreb je potom tonuo na svim frontama, zapravo mu je kao svjetionik ostao samo Livaković. I onda se dogodilo neizbježno...

Stigao je Dinamov poziv. Naime, Zdravko Mamić imao ga je na oku još u vrijeme dok je Livi bio u Zadru. Sjeo je s direktorom zadarskog kluba Josipom Bajlom na čašicu razgovora i raspitivao se o Livakoviću, a potom ga kupio i ostavio još malo na posudbi u Zagrebu.

VEZANI ČLANCI:

Bajlo ga preporučio Mamiću

– Igrala je selekcija regije protiv Hajduka u Stobreču, kao direktor Zadra gledao sam utakmicu u kojoj je Livaković branio i preporučio sam ga instruktoru Ivanu Gudelju koji ga je potom pratio. Stvorio sam mu prostor da brani u klubu. Potom je potpisao istupnicu iz kluba da bi mogao otići u Zagreb u školu. Vjerojatno je veza Dominikova oca Zdravka i šefa Zagreba Medića presudila. Kasnije, Dinamo je igrao ovdje u Zadru i zvao me Zdravko Mamić te pitao o Livakoviću. Rekao sam mu što mislim i on ga je preuzeo. Ostavio ga je na posudbi u Zagrebu, a Livaković je stasao u svjetskoga golmana koji ima sve, ponajprije hladnokrvnost i moć držanja koncentracije svih 90 minuta, nikad nije odsutan – rekao nam je jednom prigodom legendarni Josip Bajlo.

Plavima se Livaković priključio na pripremama u Sloveniji 2016., a kad je došao nije mu bilo lako. U klubu su već bili odlični Portugalac Eduardo, pa Ježina i perspektivni Šemper, a k tome je Livaković slomio prst i s gipsom je bio na pripremama. Čak i kad su Eduardo i Ježina otišli, Livaković nije bio prvi vratar, priliku je dobio mladi Šemper. No, jednom kad je ugrabio “jedinicu”, više je nije ispuštao.

Sada je iza njega više od 280 utakmica za Dinamo i 45 utakmica za reprezentaciju. A to su svjetski dosezi, zbog kojih nisu rijetka pitanja – ako je tako dobar, što tako dugo radi u Dinamu? Pa mogao je već otići, ali nije želio otići bilo kamo. Imao je ponudu i od deset milijuna eura od Montpelliera, ali je Dinamo i Livi nisu prihvatili. Nije želio otići samo zato da ode u inozemstvo, želio je otići u dobar klub. Nije mu ni velik novac bio mamac. Uostalom, od plaće u Dinamu može itekako lijepo živjeti. Nakon sjajnih obrana na Svjetskom prvenstvu, puno se govorilo o njegovu odlasku u neki veliki europski klub. No, Livi je dosad bio tu, sad je očito kucnuo taj čas kad će pakirati stvari, još samo treba vidjeti hoće li Dinamo uspjeti dogovoriti njegov ostanak bar do završetka trećeg pretkola Lige prvaka, do sredine kolovoza.

VEZANI ČLANCI:

Nadali smo se da će Livaković i dalje biti ovdje, pa i doživotno kao u svoje vrijeme i Dražen Ladić, no to se neće dogoditi.

Livaković je bio među najvećim junacima vatrenih na SP-u u Kataru, a znamo koliko je bilo sumnji u njega, pa i kritika. Najviše su mu se brojila kriva ispucavanja nogom, a na SP-u bio je super precizan. No, rijetki znaju i da su ga mučile prepone i da je zato bilo pogrešaka pri dugim loptama. Da, znao je pogriješiti, nekad loše izići na visoku loptu, ali vratit ćemo se na Luku Modrića. Osim što mu je rekao da je golmančina, rekao mu je i ovo: “Čega se bojiš, da ćeš pogriješiti? Pa koji golman ne pogriješi, koji igrač ne pogriješi!” I oni koji su pratili Livakovića redovito u Dinamu, znali su da je Luka bio u pravu kad mu je rekao da je golmančina!

Jer, taj golmančina nastavio je i nakon SP-a braniti odlično, izludio je Tursku u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo, odlično je branio na završnom turniru Lige nacija u Rotterdamu, s 28 na leđima tek je ušao u najbolje vratarske godine i vjerujemo da će i dalje spašavati kockaste kad god to bude trebalo, bez obzira na to što sad odlazi iz Dinama. I zato je za Hrvatsku važno da to bude dobar klub, a Fenerbahçe je velik klub, važno je da nastavi braniti, jer Livi kakav je danas treba hrvatskoj reprezentaciji, a na 24-godišnjem Đakovčaninu Ivanu Nevistiću je sad da pokuša biti jednako dobar, da opravda tri milijuna eura koliko su plavi za njega platili Rijeci prije dvije i pol godine.