Amel Tuka (28) ostvario je jedan od najvećih sportskih uspjeha u Bosni i Hercegovini. Osvojio je srebro u utrci na 800 metara na Svjetskom prvenstvu u Dohi.
Bila je to njegova druga svjetska medalja, nakon bronce u Pekingu 2015. godine kada je došao na cilj iza Kenijca Rudishe i Poljaka Kszczota.
Rođen je u Kaknju, a atletikom se počeo baviti sasvim slučajno, kada je 2008. godine kao učenik trećeg razreda STŠ “Kemal Kapetanović” iz Kaknja, sudjelovao na Malim olimpijskim igrama u Zenici i pobijedio u utrci na 400 metara. Trener AK Zenica Halid Sedić pozvao ga je na razgovor nakon kojeg je Tuka postao član tog kluba. Budući da je živio u Kaknju, morao je svakodnevno dolaziti na treninge u Zenicu.
Najveći uspjeh BiH sporta
Samo nekoliko mjeseci poslije zabilježio je prvi uspjeh. Pobijedio je na 400 i 800 m na državnom juniorskom prvenstvu. Slijedio je ulazak u reprezentaciju i nastup na Balkanskom juniorskom prvenstvu u Grčkoj, gdje je bio treći. Nakon tog uspjeha proglašen je atletskim otkrićem godine u Bosni i Hercegovini.
Od 2010. stalni je član seniorske reprezentacije BiH na natjecanju Treće europske lige i na svim natjecanjima bio je na pobjedničkom postolju. Počeo je pobjeđivati i na velikim mitinzima, pa tako u džepu ima pobjede na Dijamantnoj ligi u Monacu i Stockholmu. Od 2014. do danas četiri puta je popravljao rekord Bosne i Hercegovine.
– Sve zasluge idu i mom treneru. Ove sezone vratili smo program treninga koji smo imali 2015. godine kada sam osvojio broncu na 800 metara na Svjetskom prvenstvu u Pekingu. Bio je to pun pogodak. Ovo srebro je najveći uspjeh Bosne i Hercegovine. Žao mi je što u Dohi nije bilo nijednog novinara iz BiH, ali znam da je u mojoj zemlji bila velika euforija. Čuo sam se dan prije finala s mojima i rekli su da svi navijaju za mene. Vjerujem da će se dugo slaviti ova moja medalja. Ponosan sam što mi je Bog dao mogućnost da kroz sport mogu usrećiti ljude. Jedva se čekam vratiti u domovinu – rekao nam je Tuka za vrijeme intervjua u Dohi. A po povratku u Zenicu dočekalo ga je nekoliko tisuća ljudi, na fešti na stadionu.
Još nam je otkrio:
– Ženim se 12. listopada. Nadam se da je buduća supruga Amina sve pripremila za svadbu.
Amel je u maniri pravog džentlmena zaprosio Aminu. U želji da ispoštuje tradiciju i pokaže poštovanje prema svojoj izabranici i njezinoj obitelji, Aminu je zaprosio u njezinu domu.
– Otišao sam sam kod njezinih roditelja, jer sam bio siguran u sebe, odlučan, znao sam što želim. Ali, nikada u životu nisam sjedio i znojio se kao tada.
Jedno vrijeme u vašem kampu u Italiji trenirao je i Hrvat Marino Bloudek, europski juniorski prvak na 800 metara.
– Bio je jedno vrijeme, ali više nije. Vrhunska atletika traži jako puno odricanja i samo najveći i najbolji opstaju. Očigledno nije mogao pratiti taj ritam. Inače, riječ je o dečku koji je veliki talent. Isto tako moram reći da je juniorska kategorija nešto sasvim drugo od seniorske. Nisam se uspio čuti s njim da vidim koji su razlozi odlaska. Nisam stigao jer sam zaista naporno trenirao. Da biste se mogli nadmetati sa svim ovim “zvijerima” na 800 metara, morate biti sto posto spremni. Ako me pitate kakav bih mu savjet dao, onda ću reći da mora dobro razmisliti i postaviti si pitanje što zaista želi napraviti na sportskom planu. U mlađim kategorijama pokazao je jako puno. Znači da može. Ima talent, ali za vrhunski seniorski rezultat treba jako, jako puno raditi i trenirati. Hrvatska u njemu ima priliku da, nakon Luciana Sušnja, konačno dobije jednog vrhunskog srednjoprugaša – kaže Amel.
Ima puno prijatelja među hrvatskim atletičarima.
– Dobar sam sa Sarom i Sandrom s kojima se često vidim i družim na mitinzima Dijamantne lige. Inače, pratim sve moguće sportove i mogu reći da je Hrvatska puno napredovala u momčadskim sportovima, pogotovo u nogometu. Uživao sam gledati Hrvatsku na SP-u u Rusiji, navijao sam do kraja za “kockaste” – istaknuo je.
Rado ste viđen gost na Hanžeku...
– Volim doći u Zagreb. Tu imam puno prijatelja iz mojih juniorskih dana. Oni više ne treniraju atletiku, posvetili su se nekim drugim stvarima, ali se uvijek nađemo, pričamo, zabavimo se. Meni je zagrebački miting jako drag i uvijek nastojim ovdje istrčati dobar rezultat. Nadam se da ću doći u Zagreb i sljedeće godine – rekao je Tuka.
Navija za Real Madrid
Među prvim mu je čestitao Edin Džeko, nogometaš Rome i reprezentacije BiH. I sam Tuka bio je nogometaš, igrao je za Rudar iz Kaknja. Trenirao je i karate.
– Radujem se svakom pogotku Pjanića, Džeke... Kako treniram i živim u Italiji, često sam gost na njihovim utakmicama. No, u mom životu od malih nogu postoji samo jedan klub – Real. Za njih navijam otkako znam za nogometnu loptu. Jednom prigodom prijatelji iz Španjolske čuli su za moju ljubav prema Realu i poklonili su mi dres Reala s potpisom Raula – otkrio je Tuka.
>>> Pogledajte atmosferu ispred ulaza na Poljud
U danasnje doba ostvariti bilo kakav zapažen rezultat u bilo kojem trkackom natjecanju je nevjerovatan rezultat jednostavno zato jer je konkurencija nevjerovatno jaka. Stoga je i ovaj rezultat "nemoguće" dobar. Svaka čast Amelu.