Rudeš je još u inkubatoru, no prerast će okvire kluba iz kvarta

Malo ih je bilo koji su očekivali da će Rudeš u ovako furioznoj završnici osigurati prvoligaški status. A još manje onih koji su vjerovali da momčad iz zapadnog dijela Zagreba može pomrsiti račune najboljim momčadima u Hrvatskoj. Rudeš je, podsjetimo, ove sezone pobjeđivao Dinamo (1:0), Hajduk (2:1 i 3:2), Osijek (1:0), Rijeku (4:2)...

Na kraju jednog poglavlja, u Rudešu mogu nazdraviti početku uspješne priče.

Je li očekivao ovako stresnu sezonu?, pitamo Marija Brkljaču, sportskog direktora kluba.

– Očekivao sam tešku, ne i ovako stresnu. Do zadnjeg trenutka smo dvojili hoćemo li ući u Prvu ligu ili ne. Prije svega zbog financijske situacije, odnosno infrastrukture koju Rudeš nema. Sada ispada da je odluka bila dobra. No, fokusirali smo se na rad. Odrađena je jako dobra selekcija ljudi u ovom projektu. Jer, u teškim trenucima se prepoznaje karakter. Da toga nije bilo, ne bismo na ovakav način izgurali sezonu... – počeo je Brkljača.

Prijatelj Ivan Rogić zadnjih dana se zna šaliti izjavom: ‘Sva sreća da je sezona na kraju, jer kako je Rudeš krenuo, za koje kolo borio bi se za vrh ljestvice...’ U deset odigranih kola, Rudeš ima sedam pobjeda, neodlučeno i dva poraza.

– Sada se o nama priča jer smo zadnjih nekoliko kola odigrali sjajno. Sve je divno i krasno dok ne izgubiš prvu sljedeću utakmicu. Ne treba živjeti u iluzijama. Iako, pokazali smo da se s minimalnim sredstvima i maksimalnom energijom može puno toga napraviti. Posebno mi je drago što smo pobijedili najveće klubove.

U čemu je tajna eksplozije u završnici sezone?

– Kako bi Ćiro Blažević rekao: ‘Rezultat pokriva sve anomalije...’ Imamo mi puno stvari za koje bismo voljeli da izgledaju bolje. No, kada je rezultat dobar, imamo više zadovoljstva. Bilo je tu stresnih situacija i promjena trenera. No, od početka smo igrali dobro. Osim Rijeke, koja nam je zabila pet komada, nije nas nitko razbio.

Momčad je na kraju, iznenađujuće dobro podnijela pritisak?

– Nije lako tim momcima. Našli su se u situaciji da se o njima govori ili piše, odnosno da netko nešto nudi za njih. Postali su centar zbivanja. To je njima nova situacija. U početku smo se svi tražili. Ja prvi. Treneri nisu imali iskustva s takvim projektom. Ali našli smo rješenja. Da nismo uspjeli, išli bi u drugu ligu i krenuli iz početka. Jer ovo je dugoročan projekt.

Neke stvari su se i poklopile

– Sreću izazivaš radom i nastojanjima. Možemo pričati da je cijela naša sezona stala u one tri minute protiv Cibalije kada je Fazli okrenuo utakmicu. Od 1:2 u nadoknadi smo došli do 3:2. To nas je katapultiralo u sljedeće pobjede.

Što je donio novi trener, José Manuel Aira?

– Donio je mirnoću. Jako je staložen, pragmatičan i pravi radnik. Netko tko trči maraton, mora biti uporan. No, moram odati priznanje Dinku Jeličiću i Inakiju Alonsu. Dinko je odradio vrhunske pripreme i dao je jedan veliki obol. Aira je finiširao u jakom ritmu, zadnjih nekoliko kilometara maratona istrčali smo u šprintu – kaže Brkljača.

Pojavili su se novi momenti kada je u pitanju Alaves, strateški partner Rudeša.

– Francuski Sochaux je novi član u grupaciji Alavesovoj. To je nova stepenica između Rudeša i Alavesa. Španjolci imaju i dalje ideju da se razvijaju igrači kod nas...

Koliko ta činjenica otvara nove mogućnosti nekim našim klincima prema Francuskoj?

– Ako govorimo o nekoj hijerarhiji, Rudeš bi bio osnovna škola, Sochaux srednja, a Alaves fakultet. Tako bi i igrači u našem sustavu trebali razmišljati.

Zgodno zvuči podatak da su Rudešove pobjede ove sezone bile katalizator smjena čak trojice trenera: Carrilla u Hajduku, Kopića u Slavenu Belupu i Jurčevića prije nekoliko dana u Dinamu.

– Nije zgodno kada izgubiš od zadnje momčadi u ligi. No, ne gledam tako. Jer, ako ti cijela sezona stane u jednu utakmicu, to nije dobro. Onda se trebaju zapitati.

Može li Rudeš prerasti okvire kvartovskog kluba?

– Može, ali to je evolucija. Ne možemo govoriti o nekom roku od godinu, dvije ili tri. To bi bilo neozbiljno. Rudeš je klub koji je zadnjih sedam-osam godina imao stabilnost zahvaljujući entuzijazmu obitelji Knežević. Treba nam vremena. Dobili smo gorivo od Alavesa i vjetar u leđa. Rudeš je još u inkubatoru. Moramo se fokusirati na omladinsku školu. Puno je tu posla, nismo ni zagrebali. Imamo juniore i seniore u prvoj ligi i to je prilika da ih pokažemo. Ideja je još uvijek stvaranje tvornice za cijeli Balkan.

Kamp u Rudeškoj 25

Koliko je aktualna priča oko infrastrukture, odnosno spominje se opcija gradnje kampa.

– Realno je. Predsjednik Ivan Knežević vodi pregovore. Opcije su razne, no puno toga je i na Gradu Zagrebu. Oni moraju pokazati ambiciju i veličinu projekta. Uz Dinamo i Lokomotivu, Zagreb ima i Rudeš, treći ozbiljan klub. Naravno i na nama. Iako, pokazali smo da smo ozbiljni. Naša ideja je da kamp bude u Rudeškoj 25.

Kako mu se na prvu činila priča o Rudešu?

– Imali smo ideju. Vjerujem u ljude s kojima radim. S njima sam spreman ući u bilo koji projekt.

Koliko su Španjolci zadovoljni?

– Sigurno su zadovoljni. Sada imamo rezultat. Oni sada već rade pripreme za sljedeću godinu i onu iza. Projekt ne spava. Nećemo živjeti na ove zadnje četiri utakmice, ni Alaves ni Rudeš. Idemo dići ljestvicu – ističe Mario.

U prvoj sezoni klub je afirmirao i neke igrače. Mario Budimir prometnuo se u ponajboljeg napadača lige. U Rudešu je zabio 13 pogodaka, dao veliki doprinos u borbi za ostanak i na kraju završio u Dinamu. No, ima tu još momaka koji zaslužuju pozornost.

– Naravno, to je vratar Josip Čondrić koji je skrenuo pažnju na sebe. Još je mlad, no na pravom je putu. Zatim Markus Pavić ili Toni Borevković koji je Rudešov projekt. Svakako moram spomenuti Karla Kamenara koji je izrastao u pravog igrača. Antonio Ivančić ima lijepu perspektivu... Od stranaca to su Rafa Páez, Einar Galilea i Emanuel Anderson...

U nedostatku nacionalne strategije, Rudeš možemo tretirati kao jedan od modela kojim naš nogomet može rasti.

– Ovaj Rudeš poslao je snažnu poruku da se s manje novca, ali s pravom vizijom može napraviti klub koji ima jasan smjer razvoja. Nismo ni na 50 posto, no priča ima smisla.