Drago Rukljač rođen je 11. kolovoza 1949. u Zagrebu. U karijeri je igrao za Prvomajsku, Zagreb i Hajduk. Za splitske bijele igrao je u sezoni 1977./1978. i postigao 10 pogodaka, bio je drugi strijelac iza slavnog Slaviše Žungula koji je postigao 15 golova. Za olimpijsku reprezentaciju SFRJ odigrao je 30 utakmica.
Figura je ostala gotova ista, sijeda kosa sugerira da se bliži mirovina. Gec, kako u ovim krajevima često zovu Dragu ili Drageca, limačima Zagreba pokazuje svoje bogato znanje.
– S djecom je najljepše raditi. Fascinira kod tih najmlađih koliko mogu napredovati u godinu dana – sa smiješkom kaže Drago Rukljač, nekoć Zagrebov as i kapetan u velikoj generaciji s Antolićem, Tkalecom, Lipovcem, Dračićem, Močibobom, Smolekom...
Kažu da je nogomet igrao s glavom, a njegov udarac, pregled igre i prekid su puno puta opjevani. Na današnji nogomet gleda iz nekog svog, romantičnog kuta.
– Danas je sve to industrija. Nekad smo znali haklati od jutra do mraka na livadama i igralištima, a tek u kasnijoj fazi počeli bismo trenirati u klubovima gdje bi nas samo oblikovali.
Rukljač tvrdi da se igrač rađa.
– To je sigurno, a najlakše ga je pronaći na ulici. Evo primjera malog Matea Kovačića. Ima šesnaest godina a već je sad nogometaš. Tehnički sjajan, još samo malo tjelesno da se oblikuje i pred nama je izniman talent, igrač neslućenih mogućnosti. Ne znam što bi se trebalo dogoditi da on ne postane nogometni velikan. Siguran sam da ćemo ga jednog dana birati kao Večernjakova laureata.
No, naš je nogomet pun afera, liga je slaba.
– Nažalost, država nam je puna afera, a sve se to samo reflektiralo na nogomet. Jednostavno, vlast je takva, a problem je HNL-a, uza svu infrastrukturu i neimaštinu, i to što raznorazni menadžeri kupuju tu djecu čim prohodaju. I još nešto, u moje se doba nije moglo do 28. godine napustiti svoj klub ili ligu. Ne kažem da bi to trebalo biti sada, ali taj odljev talenata i znanja stalno slabi hrvatska natjecanja.
Iako je bio fini veznjak, Rukljač bi titulu dao Oliću.
– On je i naš zagrebaš ha-ha. Ne zbog toga, nego zato što je Bavarcima omogućio da dođu do finala Lige prvaka. Uz to, on je tog proljeća igrao, po mome mišljenju, najbolje u karijeri. Njegov trud, ali i nogometno znanje su mu omogućili da napravi veliku karijeru. Uz njega bih spomenuo i Kranjčara, koji je imao odličnu sezonu.
Za one koji ga nisu uspjeli gledati zelim reci da su puno propustili. Odlican igrac, majstor.