Hrvatska rukometna reprezentacija u ponedjeljak se vratila u domovinu nakon što je na Europskom prvenstvu u Poljskoj osvojila brončanu medalju, 13. odličje osvojeno na velikim natjecanjima.
- Nismo očekivali medalju, ali smo se kvalitetno pripremali za nju svaki dan. Nikada ne znaš kako će sve završiti, na koncu je ispalo fantastično. Dobili smo ekipu, dobili smo mladost i pružili smo radost hrvatskom narodu - kazao je izbornik Željko Babić po dolasku u zrakoplovnu luku Zagreb.
Kauboji su u Poljskoj osvojili 13. medalju na velikim natjecanjima pri čemu peto odličje na europskim prvenstvima. Treće mjesto smo osvojili i 1994. u Portugalu, te 2012. u Srbiji, dok smo na europskim prvenstvima u Norveškoj (2008) i Austriji (2010) osvojili srebro. Hrvatski rukometaši su dva puta bili olimpijski pobjednici (1996, 2004), jednom svjetski prvaci (2003), a u bogatoj kolekciji medalja nedostaje tek europsko zlato.
Babić je još jednom zahvalio svojim suradnicima i igračima na uspjehu u Poljskoj.
- Ne volim biti na TV-u i u medijima, iako znam da je i to dio mog posla. Igračima sam to već rekao, međutim želim im još jednom javno zahvaliti. Uz njih i suradnike u stručnom stožeru postao sam bolji trener i bolji čovjek.
Osvojivši broncu u Poljskoj hrvatska reprezentacija je izborila direktan plasman na Svjetsko prvenstvo, ali ne i na Olimpijske igre. U travnju nas očekuju kvalifikacije u kojima ćemo igrati protiv Danske, Norveške i Bahraina.
- Ne mogu ništa obećati, bilo bi to neozbiljno. Očekuje nas jako teška grupa, bit će abnormalno teško. Ovaj turnir je za nas završio dobro, a vidjet ćemo kako će biti u travnju.
Kapetan hrvatske reprezentacije Marko Kopljar naglasio je kako igrači niti sami nisu znali koliko mogu.
- Sretni smo i ponosni zbog ove medalje. Ni mi nismo znali koliko možemo i gdje će sve završiti. Naša momčad je mlada, a imali smo i problema s ozljedama zbog toga smo svi iznimno sretni - poručio je Marko Kopljar.
Jedan od novih junaka navijača je vratar Ivan Stevanović koji je sa 33 godine debitirao na velikom natjecanju.
- Još sam mlad, ima za mene vremena - kazao je sa smiješkom i dodao:
- Prije nekoliko dana nismo očekivali svečani doček, sada smo presretni. Iza nas su teške pripreme i neizvjestan turnir. Zaslužili smo medalju. Slava ? Ne bojim se za svoju slavu.
Marino Marić je priznao kako je lijepo završiti turnir pobjedom.
- Šteta što nismo otišli do kraja, no i ovako je super. Lijepo je završiti turnir pobjedom. Uspješno smo izgurali do kraja. Malo smo se proveselili, a sada idemo slaviti s našim navijačima - poručio je Marić, član njemačkog MT Melsungena.
>> Bronca je stigla u Hrvatsku! Oduševljeni navijači dočekali rukometaše na Trgu
Da se je kojim slucajemn izbornik reprezentacije vise bavio taktikom u igri i rijesavanjem velikih crnih rupa koje se redovno pojavljuju u igri reprezentacije, a ne nekakvim nesuvislim izjavama, gurajuci vjeru tamo gdje joj nije mjesto /vjera je naime licna stvar, koja nema nikakve veze sa sportom/velika je vjerovatnoca da bi smo mi bili ti koji su trebali igrati mozda za zlato, a oko ne, onda sigurno za srebro. Izborniku je ocito bilo puno vaznije da iskaze svoja vjerska ubjedenja, nego da da kvalitetnu analizu i osvrte na ostvareno, kao sto to rade svi drugi izbornici i to u duhu sporta . Na zalost reprezentacija je opet zrtvovana, a nam obicnom puku ostaje da se pitamo –U ime cega ali i koga?!!