Sjajno je ovih dana zazvučala vijest da je Vedran Runje postao trener vratara Porta. Veliko je to priznanje našem bivšem reprezentativnom vrataru, ali i hrvatskoj trenerskoj struci.
S Vedranom uvijek morate biti spremni. Kada sam mu poslao poruku nešto prije pola noći kako bismo se dogovorili sutradan za intervju, odmah je kazao:
– ‘Ajmo sada, što ćemo čekati sutra...
Htio je obaviti razgovor prije prvog radnog dana na novom poslu. Počeo je o prvim dojmovima.
– Za mene je ovo iznimna čast. Raditi u ovako velikom klubu koji je institucija na europskoj razini pravi je izazov. Dva dana sam u Portugalu, obavljamo testiranja, upoznao sam se s članovima stožera. Odlično je ozračje i baš sam sretan. Protiv Porta sam igrao dok sam bio u Olympiqueu iz Marseillea. Bila je to ona sjajna generacija pod ravnanjem Joséa Mourinha. Nisam u međuvremenu stigao upoznati grad. Ali život piše čudne priče, pa ću sada imati priliku. Vidio sam klupsku infrastrukturu, to je na svjetskoj razini. Ljudi su otvoreni i slični nama Dalmatincima. Bit će mi i u tom smislu lakše... – počeo je Runje.
Kada smo se zadnji put čuli, prije nešto više od mjesec dana, činilo se da će priča s Antwerpenom, u kojem je Runje proveo četiri godine, potrajati još neko vrijeme. No, tko može odbiti ponudu velikana kakav je Porto.
Prijatelj s Conceicaom
– S Antwerpenom sam imao ugovor još godinu dana, no nedavno je došao novi trener. I kako to obično biva, sa sobom je doveo svoj stručni stožer. Raskinuli smo ugovor i rastali se u normalnim okolnostima. Da se razumijemo, Antwerpen je bio lijepa priča. Iz druge lige smo ušli u prvu, izborili Europsku ligu u kojoj smo pobijedili Tottenham.
Runje je u Porto došao na prijedlog Sérgia Conceiçãa, aktualnog trenera i nekoć vrsnog nogometaša, bivšeg portugalskog reprezentativca.
– Sa Sérgiom sam prije 15 godina igrao u Standardu iz Liègea. Ova priča kuhala se već tri četiri godine, ali nikako je, zbog najrazličitijih okolnosti, nismo uspjeli realizirati. Sada nije bilo prepreke i nisam dugo dvojio. No, nema veze to s našim prijateljstvom. On je stalno pratio moj rad u Antwerpenu, dolazio u Belgiju i pratio moje treninge. On jako dobro zna da uvijek težim najboljem i da dajem sve od sebe, takav je i sam. Tako se i ponaša s ljudima s kojima surađuje. U tim velikim klubovima i nogometnim relacijama jako je važan odnos, no logično je da će svaki trener najprije na umu imati rezultat. Sérgio je već četiri godine u klubu, nedostajao mu je još jedan trener vratara zbog velikog opsega posla. Tražio je veću posvećenost vratarima i to je ono o čemu ja moram voditi računa. S vratarima ću raditi s još jednim trenerom koji je sa Sérgiom već deset godina. Ovo je za mene izazov o kojem sam i razmišljao. Nadam se da će sve biti u redu i da ću opravdati dano mi povjerenje. Jer, Porto je klub s velikim ambicijama, ali i velikim upitnicima. Znam da sada trebam dati sve od sebe. Nikada me nije zanimalo doći u neki klub i pustiti da se stvari događaju po inerciji ili same od sebe. Lani sam također razgovarao sa Sérgiom, no tada, iz nekih drugih razloga, nismo uspjeli realizirati dogovor.
Nakon brojnih izazova u karijeri i afirmacije koja je išla težim putem, osjeća li sada nekakvu posebnu slast nakon ovog trenerskog dosega?
– Osjećam profesionalno uzbuđenje, izazov i odgovornost. Ništa više od toga. To je posao kojim se bavim i koji mogu raditi. To sam radio u Antwerpenu i ispostavilo se da sam ga radio ok. Sada palimo stroj i jurimo dalje – smije se Runje.
Očito je da u Portugalu još uvijek imaju visoko mišljenje o hrvatskim trenerima.
– Ma to je nešto što traje jako dugo. Od brojnih naših igrača koji su se ovdje afirmirali, Krpana, Šokote, Ivkovića, Mihačića, Pudara... Oni imaju visoko mišljenje o nama kao nogometnoj naciji i našem stručnom radu. Pa Hrvata ima četiri milijuna, kao kvart u Parizu, a drmamo nogometnim svijetom. Logično je da, kada je nogomet posrijedi, svi o Hrvatskoj govore s poštovanjem. Naravno, još ti je lakše ako si imao neku igračku karijeru.
Možemo li sada očekivati da će se možda hrvatska kolonija u Portu proširiti, da ćete lobirati za neke hrvatske igrače?
–Za naše igrače ne treba lobirati. Oni sami za sebe lobiraju svojim igrama i kvalitetom. To je već dokazana stvar. Porto ima fenomenalnu skautsku službu i u današnje doba sve se brzo sazna. Prošlo je doba CD-a ili videokaseta. Naravno, ako me netko pita za nekog igrača, kazat ću svoje mišljenje. Porto ima jako dobre vratare, no nikada u životu ne znaš...
Hoćete li odmah radikalno promijeniti metodologiju rada s Portovim vratarima?
Vjeran doktrini
– Jako puno stvari ovisi o sustavu u kojem neka momčad igra. To je nešto o čemu i treneri vratara moraju voditi računa. Također, važni su i pogledi na nogomet, odnosno filozofija igre. Brani li se neka momčad i kako se otvara u igri. Porto je momčad koja dominira i sigurno i vratar mora biti visoko. Naravno, ostat ću vjeran nekoj svojoj trenerskoj i vratarskoj doktrini, uostalom zato sam i doveden. Kao što sam kazao, o vratarima ću brinuti s kolegom trenerom i sve će biti stvar dogovora. Veseli me suradnja s cijelim stručnim stožerom i s igračima.
Kada je došao u klub, potpuno logično, prvi razgovor obavio je s predsjednikom kluba. Jorge Nuno Pinto da Costa glavni je čovjek Porta još od 1982. godine. Naravno da su, između ostaloga, pričali i o Tomislavu Iviću. Našem legendarnom treneru koji je institucija u Portu.
– Odmah smo komentirali Ivića. Ma što treba još posebno govoriti o legendarnom treneru. Kamo god dođete, ovdje svi govore o njemu. Ne samo zato što je bio fenomenalan trener već i sjajna osoba. Posebice ga poštuju jer je osvojio Superkup. Predsjednik je bio prepun riječi hvale za njega – zaključio je Vedran Runje.
Naslov je kao da je Runje postao prvi trener, a ono on će dobacivati lopte golmanima i pucati im na gol...