Na predstojećim Zimskim olimpijskim igrama moglo bi se dogoditi da najviše osvojenih medalja imaju sportaši bez zastave, nacionalnog grba i himne odnosno oni koji će predstavljati samo sebe, ali ne i državu iz koje dolaze. Jer, upravo takvu kaznu Međunarodni olimpijski odbor odredio Ruskom olimpijskom odboru radi institucionalnog prikrivanja pozitivnih nalaza ruskih sportaša.
Rezultat je to istrage koju je vodio kanadski profesor prava Richard McLaren koji je zaključio da je u te četiri godine više od 1000 ruskih sportaša imalo koristi od sustavnog doping programa u 30-tak sportova. A takvima bi, u licenciranom ruskom laboratoriju, kroz rupu u zidu “prljavi” uzorci bili zamijenjeni onima čistima.
Kazna od 15 milijuna dolara
Do sličnih zaključaka došla je i druga komisija, ona koju je predvodio bivši švicarski predsjednik Samuel Schmidt pa su mnogi radi mnogih ukradenih olimpijskih snova za ruski sport priželjkivali najstrožu kaznu. No, na koncu se to ipak nije dogodilo, ali je ruska država ipak naglašeno kažnjena zbog zabrane izdavanja olimpijske akreditacije ministrima i visokim sportskim dužnosnicima.
MOO-ova politička mjera iščitava se i iz doživotne zabrane pristupa olimpijskim igrama bivšem ministru (Mutko) i doministru (Nagornjik) sporta, kao i kazni od 15 milijuna USD zbog troškova rada dviju istražnih komisija.
Premda je riječ o odluci bez presedana, i ovaj put se ipak radi o kompromisnoj odluci kao što je bio slučaj uoči Ljetnih olimpijskih igara u Riju. Tada je MOO odlučio da neće on biti taj koji će eliminirati Ruse i ruski sport, već je to prepušteno svjetskim federacijama pojedinih sportova. Ovaj put se otišlo korak dalje, ali ne i do kraja.
Donesena je solomunska odluka, te je nevinim sportašima ipak omogućeno da nastupe i to pod terminom “olimpijski sportaši iz Rusije”.
No, i to je prilično snažan udarac za ruskog predsjednika Vladimira Putina koji je još u studenom iznio svoju teoriju (zavjere):
- Sumnjam da je sve ovo krenulo od Amerikanaca i da oni, nakon svih onih priča o našoj upletenosti u njihove predsjedničke izbore, na ovaj način žele utjecati na naše predsjedničke izbore u mjesecu nakon Zimskih olimpijskih igara.
Zbog takvih poruka predsjednika, površinom, najveće zemlje svijeta, predsjedniku MOO-a Thomasu Bachu nije lako. Uostalom, izvjestitelji s lica mjesta ističu da ga na nekoj presici nikad nisu vidjeli tako nesigurnog, s gotovo pokajničkim izrazom lica.
No, Bach, kojeg zli jezici zovu Putinovim “saveznikom”, za blažu kaznu od ove, a i oko nje će biti dosta prijepora, nije imao dovoljno argumenata i sada ga muči dvostruka neugoda. S jedne strane prema sportskom svijetu koji je od njega tražio najčvršći mogući gard, a s druge strane prema svom “prijatelju” iz Kremlja koji bi mogao proglasiti ruski bojkot predstojećih Igara.
Prikrivanjem se bavio i FSB
Jer, svaka medalja ruskih sportaša neće se smatrati ruskom niti će se unositi u vječne tablice. Zapravo, bit će to kao da Rusije na Igrama nije niti bilo čak i ako potencijalne “neutralne” (zapravo ruske) ekipe u hokeju i karlingu osvoje medalje.
I s ovakvom odlukom zadovoljan je zviždač Grigorij Rodčenkov, bivši direktor moskovskog antidoping laboratorija koji se nalazi u američkom programu zaštite svjedoka. Nakon što je on priznao da je dao uništiti 1417 potencijalno pozitivnih uzoraka i nakon što su dva bivša direktora RUSADA-e (Sinjev i Kamajev) misteriozno umrli, Rodčenkov je prebjegao u SAD i ondje zatražio zaštitu. A kako i ne bi kada je u intervjuu New York Timesu kazao da se prikrivanjem dopinga bavila i ruska tajna služba (FSB).
Zanimljivo je da je Putin, nakon ruskog trijumfa na ZOI u Sočiju, Rodčenkova odlikovao “Ordenom prijateljstva”, a da je dvije godine kasnije za njega kazao da je “čovjek skandalozne reputacije”.
Da je američka olimpijska ekipa nakon brojnih dopingiranih osvajača medalji bila ikada diskvalificirana Rusi teško da bi se tako amaterski upustili u trovanje svoje mladosti. Ovako su američki biciklisti, atletičari, dizači utega, njihovi treneri, liječnici i nutricionisti i drugi utrli put državnom ruskom dopingu.