Od svih sudionika HOO-ova okruglog stola “Moj pogled na doping” jedino je najtrofejniji među njima, vaterpolski korifej Ratko Rudić, bio optužen za doping.
– Ja sam prvi sportaš u bivšoj SFRJ koji je bio optužen za uzimanje dopinga. Zbilo se to 1975. na SP-u u Kaliju gdje smo se kao veliki favorit za zlato s lakoćom plasirali u polufinale. Kako se u to vrijeme doping-kontrola obavljala u vrlo primitivnim uvjetima, a kod mene je to potrajalo 4-5 sati, za sam za to vrijeme pušio i pio coca-colu i tonic-water koji su nam davali. Kada se ustanovilo da sam pozitivan, čelnici Fine suspendirali su reprezentaciju pa smo na kraju osvojili tek 13. mjesto. Kako smo bili odlučni u traženju istine, došli smo do čelnika antidopinške komisije MOO-a i nanovo obavili testiranje. Proveo sam tri dana na Institutu u Kolnu i on je došao samo do tragova nikotina i kinina pa je donio odluku o mojem oslobađanju. Uslijedile su isprike od Fine, no vrijeme više nismo mogli vratiti, a nismo htjeli sudski tražiti odštetu kako se ne bismo zamjerili Fini.
Cibona pala na jeftinu lijeku
Taj slučaj bio je prekretnica.
– To je zabilježeno i u literaturi pa se vrlo brzo puno toga promijenilo. Posebice oko uvjeta davanja uzorka. Nakon toga nikad ništa samostalno nisam uzeo, a da nisam provjerio kod stručnih osoba, a tako sam se ponašao i kao izbornik niza reprezentacija pa u svojim selekcijama nisam imao niti jedan dopinški problem.
Aktualni izbornik Aleksandar Petrović u svojoj je trenerskoj karijeri imao slučaj dopinga koji mu je oduzeo jako puno. Jer, protiv budućeg prvaka Europe Reala u četvrtfinalu Eurolige u sezoni 1994./1995. morao je igrati bez svog najboljeg igrača – Gerroda Abrama.
- U to vrijeme bili smo puno neoprezniji nego danas pa nam se dogodilo da je naš Amerikanac svoju jaku prehladu liječio nekim medikamentom koji u trgovini stoji 5.95 USD. Kako je on nakon jedne utakmice bio izabran za doping-kontrolu, a to je sredstvo sadržavalo zabranjenu supstancu, ostali smo bez igrača prevage.
S obzirom na to da je izbornik igračima koji igraju u NBA ligi, a ondje su liberalnija doping-pravila, Petroviću je postavljeno pitanje ima li taj dio priče pod kontrolom?
– Kada sam nedavno u SAD-u posjetio naše igrače, bilo je govora i o tome. Primjerice, da njihov klub ne bi forsirao klince poput Bendera i Zupca da uzimaju nešto za brži rast mišićne mase. Zbog toga je liječnik reprezentacije dr. Martinac s njima u otvorenom kontaktu i oni mu sve prijavljuju.
Prof. dr. Labar postavio je pitanje Petroviću je li točno da američki košarkaši na Olimpijskim igrama ne idu na doping-kontrole?
– To je apsolutno točno i to se nije dogodilo samo u Barceloni 1992. nego i kasnije pa tako i 2016. U Riju američki košarkaši nisu bili u Olimpijskom selu nego na kruzeru jer oni valjda s MOO-om imaju neki interni dogovor po kojem svoj dolazak na Igre uvjetuju izvjesnim olakšicama jer je lista zabranjenih tvari u NBA ligi drugačija no u olimpijskom svijetu.
S obzirom na to da je veslanje, ako ne naporniji, a onda barem jednako naporan sport poput biciklizma, pitali smo ponajboljeg svjetskog trenera Bralića zašto u njegovu sportu gotovo pa i nema dopinga, a u biciklizmu ga ima napretek.
– Valjda zato što u našem sportu nema niti novca. Jer, gdje su veće nagrade sportaši su valjda spremniji i više riskirati za uspjeh. Inače, ja vam nisam čak niti poklonik suplemenata, a kamoli dopinga. Dolazim iz Dalmatinske zagore, iz kraja u kojem je hrana kvalitetna i dovoljna da se uz znoj, krv i suze može postići i sportski uspjeh.
Ništa ne uzimam bez Mimi
Valent Sinković, Bralićev zlatni štićenik iz Rija, nalazi se u nemiloj situaciji jer ga već šest mjeseci muči stres fraktura rebra.
– Kako je moja ozljeda potrajala pa sam postao i nervozan, počeo sam obilaziti liječnike koji su mi sugerirali da probam uzeti dosta toga. No, ja ništa od toga nisam uzeo prije no što sam pitao HOO-vu nutricionisticu Mimi Vurdelju. Kada uzimam nešto novo nikad to ne činim, a da se dobro ne raspitam.
I Filip Hrgović je u strahu da se za nešto ne zakači:
– Ne želim eksperimentirati, već se držim zdrave prehrane i ponekog provjerenog dodatka. Biti spartanac i trenirati jako, jedini je put do uspjeha. Sve drugo je prijevara.
