U vrijeme kada Rusiju, zbog agresije na Ukrajinu, sustižu ekonomske sankcije, s njima se suočio i ruski sport. O tome smo razgovarali s predsjednikom HOO-a Zlatko Matešom, članom IO Europskih olimpijskih odbora koji je pozdravio jučer donesenu odluku Međunarodnog olimijskog odbora. A nakon što je ruski predsjednik Putin samo odmahnuo rukom na prigovor o kršenju olimpijskog primirja, MOO se odlučio za sljedeći korak:
– Prvotna odluka je bila da ruski sportaši mogu nastupati, ali bez himne i zastave, no najnovija odluka je puno stroža. U svrhu zaštite integriteta globalnih sportskih natjecanja ali i zbog sigurnosti svih sudionika, MOO preporučuje svim međunarodnim sportskim federacijama i organizatorima velikih natjecanja da ne dozvole sudjelovanje ruskih ili bjeloruskih sportaša i sportskih dužnosnika u međunarodnim natjecanjima.
Neki Ruse ne žele ni vidjeti
Potaknuto je to zacijelo time što je iz sve više zemalja počele stizati objave o tome da njihovi sportaši ne žele nastupati na istom natjecanju zajedno s ruskim.
– Da, vidim da su Norveška i Danska poručile da ne žele vidjeti ruske sportaše u svojoj zemlji. Osim toga, Poljska, Švedska i Češka ne žele igrati kvalifikacije za SP s njima pa sam sa zanimanjem očekivao Fifinu reakciju. A ona je, s isključenjem svih ruskih klubova i reprezentacija iz natjecanja, mala revolucija za tu organizaciju koju će pratiti i sve one federacije koje su se oko toga dosad dvoumile. Svijet sporta ujedinio se protiv Rusije posve opravdano.
Trebaju li sportaši ispaštati zbog suludog ponašanja predsjednika njihove države?
– MOO u svojim dosadašnjim odlukama nije išao na štetu sportaša jer nisu oni krivi zbog politike svojih državnika. No, neke zemlje, domaćini nekih natjecanja, taj iskorak su napravile.
Dakle, Rusija je sada na sportskom planu sankcionirana baš kao što je to učinjeno početkom 90-ih godina s tadašnjom Jugoslavijom?
– Agresor Rusija i saveznik joj Bjelorusija bit će suspendirani do okončanja oružanih sukoba ili možda i na neko duže razdoblje.
Ne povuku li se njezini vojnici iz Ukrajine, može li se Rusiji dogoditi isto što i Njemačkoj kojoj je kao agresoru, nakon dva svjetska rata, bilo zabranjeno nastupati na Olimpijskim igrama (1924., 1928. i 1948.)?
– I to je moguće, no treba vidjeti koliko će ovaj rat trajati.
U povelji olimpijskog pokreta ističe se da se sport ne smije miješati u politiku, no je li to uopće moguće? A pita se to i Witold Banka, šef WADA-e, koji je kazao: "Da, sport se ne bi trebao miješati u politiku, no bez mira nema ni sporta."
– Kada oružano napadnete neku zemlju, njezine ljude i infrastrukturu, vi ste zapravo poremetili sve faktore u toj zemlji pa i sport. A Rusija je naštetila Ukrajini i kao sportskoj naciji što podliježe sankcijama međunarodne sportske zajednice.
Dakle, morat će trpjeti i ruski sportaši koji i ne podržavaju Putinovo imperatorsko mahnitanje?
– Nažalost, to ispada neizbježnim. Čak i kada se spustimo na nižu razinu, manje opasniju no što je invazija na susjednu zemlju, a takav je slučaj s državnim dopingom, i tada kažnjavanja trpe i oni koji se nisu nikad dopingirali. A oni ispaštaju zbog odgovornosti koja proizlazi iz djela državnih organa zemalja u kojima žive.
Upravo zbog muljanja s nedopuštenim sredstvima, ruski sportaši nisu baš omiljeni u svjetskoj sportskoj zajednici. Hoće li agresija na Ukrajinu taj sentiment još pojačati?
– Definitivno. Čak i onima koji su deklarirano protiv ovog rata u Ukrajini neće biti ugodno u nekim sredinama. Da, ovo će ozbiljno naštetiti imidžu ruskih sportaša.
Kako to obično biva, kada su u pitanju njihove relacije s vječnim hladnoratovskim neprijateljima Rusima, Amerikanci su prvi pozvali sve svoje sportaše angažirane u ruskim klubovima da napuste iste.
– To može biti i pitanje osobne sigurnosti jer američki sportaši koji igraju u Rusiji mogli bi dijeliti antiameričko raspoloženje koje vlada u toj zemlji.
Amerikanaca u ruskim klubovima najviše je u košarci, a košarkaška Euroliga suspendirala je ruske klubove do daljnjeg.
– To je za prvi korak bilo dovoljno, no vjerujem da će ovakav stav Fife i MOO-a utjecati i na košarkašku Euroligu i da bi i oni mgli poduzeti još oštrije mjere.
Ovo je humanitarno pitanje
Neki ukrajinski klubovi su izmješteni u druge države poput košarkaša Prometeja koji će u Češkoj igrati svoje utakmice Fibine Lige prvaka. A početkom 90-ih nešto slično događalo se i s tadašnjim hrvatskim euroligašima Cibonom i Splitom koji su svoje "domaće" utakmice igrali u Španjolskoj. A vukovi i žuti su tada na svaku svoju utakmicu izlazili s transparentom "Stop the War in Croatia".
– To nije bilo kršenje olimpijske povelje jer Hrvatska je bila izložena vojnoj agresiji. Vidim da to čine i ukrajinski sportaši koji, gdje god da jesu, pozivaju na prekid agresije.
Može li sport uopće bez politike?
– U slučaju Ukrajine to više nije politika. Ovo nadilazi sport. Tražiti da se zaustavi agresija je humanitarno pitanje. Jedna je stvar ako je u pitanju promicanje neke političke ideje ili pokreta, a drugo ako se radi o promicanju neprihvatljivosti agresije i nehumanosti. U krajnjoj liniji, svaka vojna agresija protivna je međunarodnom pravu i to onda više nije političko, nego civilizacijsko i opće ljudsko pitanje.
A ukrajinska humanitarna kriza već se prelijeva na jedan dio Europe. Hoće li Europa izaći u susret i izbjeglim ukrajinskim sportašima?
– Da, to je dogovoreno na nedavnom videosastanku Izvršnog odbora Europskih olimpijskih odbora. Neke granične zemlje, poput Rumunjske, to su već osigurale, a javile su se i baltičke zemlje da su spremne prihvatiti ukrajinske sportaše. A to smo spremni i mi. Ovisno o sportu kojim se bave, osigurat ćemo i smještaj i mogućnost treninga s nekim od hrvatskih klubova - najavio je čelnik krovne nam sportske kuće.
>>> Bivši vođa BBB-a vodi Hrvate u rat
Teraj te Kozake preko Volge.