I dok se o najvećim zvijezdama mlade reprezentacije: Brekalu, Vlašiću i Haliloviću, uglavnom zna sve, iz njihove sjene na utakmici protiv Francuske izašao je naš najmlađi igrač na Euru, daroviti 19-godišnji robusni napadač poljske Legije Sandro Kulenović.
Zanimljiv je bio nogometni put još jednoga talenta sa zagrebačkog asfalta. Dečko iz Travnog već je sa 16 i pol godina napustio Dinamo, u kojemu je prošao sve selekcije, i prešao u varšavsku Legiju.
Njegov otac Almin, danas trener mlađih pionira u NK Špansko, tvrdi kako je to bila odluka koja se dugo kuhala (‘Sandro je bio još dječak, gledali smo što je u tom trenutku najbolje za njega’), i da nisu pogriješili.
Zabio je Zidaneovom sinu
– Malo koji mladi igrač bi se odlučio na takav potez – kazao nam je Sandro Kulenović i nastavio:
– Meni je odlazak u Legiju i te kako koristio, jer ne samo da sam se iz Poljske probio u mladu reprezentaciju, u kojoj sam sada najmlađi igrač, nego sam i dobio poziv Juventusa i u Torinu proveo jednu sezonu, neprocjenjivo važnu za moj razvoj.
Naime, Sandro se sjajno snašao u Poljskoj, već u prvoj sezoni skupio je 32 nastupa za mladu momčad Legije, među ostalim šest u Ligi prvaka mladih, u kojoj je postigao pogodak Realu u Madridu. Kulenovićeva žrtva na vratima Reala bio je Zidaneov sin Luca, a Legia je tu utakmicu izgubila 2:3.
– Liga prvaka mladih izvrsna je priprema za najvišu nogometnu razinu, a kada u njoj zabijete gol Realu, k tome još i u Madridu, onda se to pamti cijeli život. Da, taj pogodak svakako mi je jedan od najdražih – nastavlja Sandro
Ipak, ključna sezona za Kulenovićev razvoj bila je 2017./2018., koju je proveo na posudbi u Juventusu. Nastupao je za mladu momčad, a trenirao s prvom kod Allegrija, zajedno sa svojim uzorom Mandžom, Dybalom, Higuainom...
– To mi je bila golema čast i golemo iskustvo. U Torinu sam barem jednom-dvaput tjedno trenirao s prvom momčadi. Pa kad već spominjete Mandžukića, još kao dječak divio sam se njegovoj borbenosti, upornosti, neslomljivom karakteru.
A kako mi je i otac bio nogometaš sličnih osobina, od malena sam ‘pokupio’ sve te vrijednosti. Mandžukić je moj uzor, imponira mi kada me s njim uspoređuju, i kada bih u svojoj karijeri ostvario i samo polovicu onoga što je ostvario Mario, bih bi presretan – nastavlja Sandro, dečko visok 191 cm, točno koliko i njegov nogometni uzor.
Slijedi bitka za prestiž
Sandro je u dresu Juventusa nastupao za mladu momčad u Primaveri, a najveći bljesak ostvario je na prestižnom juniorskom turniru u Viareggiju, na kojemu je bio najbolji strijelac.
U prošloj sezoni u Legiji ostvario je 25 nastupa, postigao četiri pogotka i imao jednu asistenciju.
Kakva vam je perspektiva u poljskom klubu?
– Imam ugovor još dvije godine, sretan sam u Varšavi. Grad je super, navijači također i nemam razloga sada tražiti više od toga. Međutim, znate kakvi su putevi nogometaša, nikada ne znate tko vas može tražiti i što može iskrsnuti – smješka se nadareni napadač koji je već sada meta brojnih europskih klubova.
Zanimljivo, Sandro Kulenović nema niti jedan nastup u Hrvatskoj ligi, za razliku od svoga oca, nekada robusnoga lijevoga braniča. Taj kršni obrambeni igrač rodom iz Bihaća nastupao je za Slaven Belupo (1998./1999.), Šibenik (2002./2003.) i Međimurje (2004./2005.), a igrao je još i za Špansko, Croatiju Sesvete i Maksimiru. I Sandrov brat Tin, rođen 1997. godine, prošao je Dinamovu školu, a sada je član drugoligaša Kustošije.
Je li mlada reprezentacija podbacila na Euru u San Marinu?, pitali smo Sandra.
– Mi smo podbacili u prvoj utakmici s Rumunjima, nismo bili na našoj razini i toga smo svi svjesni. Međutim, u srazu s Francuzima, protiv kojih nam nisu davali previše šansi, odigrali smo taktički dobro, pa iako smo poraženi, vidjelo se da se možemo nositi s najjačima. Ne slažem se da smo na Euru razočarali; dapače, ovo je uspjeh, jer mlada reprezentacija prvi put se nakon 15 godina plasirala na veliko natjecanje i na to trebamo biti ponosni – nastavio je Sandro.
Na kraju turnira čekaju nas Englezi koji su također bez bodova na ovom Euru.
– Dobro su igrali protiv Francuza, gledali smo tu utakmicu. Sada kada smo i mi i oni eliminirani, preostaje bitka za prestiž, jer nitko ne želi otići s Europskog prvrnstva bez bodova. Veselim se toj utakmici, bit će prava muška, žestoka, a meni nikada nije bio problem ući u ‘fajt’ – smije se Sandro.
A reprezentacija vapi za središnjim napadačem. Vidite li se uskoro u tom uglednom društvu?
– A reprezentacija je san svakoga igrača i dat ću doista sve od sebe da bih ispunio ta svoja očekivanja – zaključio je Sandro.