Jovan Sterija Popović, otac srpske dramske scene, prije dobrih sto godina napisao je “Rodoljupce”! Gledajući remake tog djela na zagrebačkim Danima satire u Zagrebu, koji nas je još jednom čvrsto prikovao uz balkansku grudu, sjetio sam nogometa i skorašnjeg početka Europskog prvenstva.
Rodoljupci su jedna mala muško-ženska banda u Vojvodini, koja je za dnevnopolitičke potrebe – malo mađarski sluga, pa vrlo brzo srpski rodoljub. I kako se situacija na terenu odvija, tako se na reveru mijenjaju mađarska i srpska kokarda. Na kraju ove Jovine balade ta skupina moralno upitnih ljudi povuče se duboko u srpsko zaleđe s hrpom dukata. I baš ih briga – za rodoljublje!
Za repku se može igrati dobro
Nažalost, osuđeni smo na podneblje u kojem se ispred bilo kakve izvrsnosti i kvalitete na prvo mjesto progura – rodoljublje i pod mus služenje naciji. Pa, kada naši nogometaši kažu da sada prije svega idu igrati za Hrvatsku, to zvuči smiješno, ta neće valjda za Tunguziju. Pitam se hoće li njihovo nogometno umijeće biti bolje, kvalitetnije i veće kada kažu da igraju za Hrvatsku. Još me više žulja kada kažu da će igrati za napaćeni hrvatski narod koji teško živi, koji svakodnevno u sve većem broju završava u Zvonimirovoj. Jer ljubav prema Hrvatskoj i ono što svaki igrač osjeća u srcu trebalo bi pokazati najboljim predstavama na samom travnjaku, a ne ogrtanjem u nacionalni stijeg. Koji, ponajprije zbog posljednjih političkih događaja, nikada nije bio zgužvaniji. I doista nemam pretenzije zadirati u osobni odabir na skali nacionalne pripadnosti jer odavno ne vjerujem u to, nego u dobro i zlo.
Više me brine što naša dva nominalno najbolja nogometaša, dva posljednja Večernjakova laureata, u Francusku odlaze iz – defenzivne pozicije. Cijeli je svijet ludo zaljubljen u Luku Modrića, nogometaša koji je prešišao sve hrvatske nogometne velikane posljednjih desetljeća, skoro će biti negdje i stoljeća. A mi svi zajedno još čekamo da velebno zaigra za Hrvatsku. Riječ je o najboljem od najboljih veznih igrača koji se nalaze bliže centru nego šesnaestercu. Ne mogu si pomoći, on igra tamo gdje je operirao Kruno Jurčić 1998. godine. Nije tamo gdje su bili Asanović i Boban. Tamo će biti Rakitić, ali i taj prvak Španjolske i Instagrama imao je dobru sezonu, a glavni frajeri u Barceloni ipak su – Iniesta i Južnoamerikanci. Modrić i Rakitić su zvijezde, ali mene samo zanima mogu li oni biti lideri igre i lideri rezultata. Jer, svako malo ćemo od nogometnih autoriteta pročitati da je naš najvažniji igrač Perišić ili, u napadačkoj inspiraciji, Mandžukić.
Izbornik mijenja rejting
Nadam se da nisam previše oprezan, da moje misli nisu samo svojevrsna nogometna anestezija... No, više bih volio vidjeti da se probudi taj naš, zasad tigar na papiru, da Modrić i Rakitić budu lideri i da svi zajedno igraju na gornjoj granici svojih nogometnih mogućnosti. Da nema Sundella, da ima i zrnca sreće te da i izbornik bude bolji nego što mu je u ovom trenutku rejting kod publike. I to sve zato da ne bih nakon svega još jednom, po tko zna koji put, u naše, sada Čačićeve rodoljube gledao kao u Sterijine “Rodoljupce”.
>> Luka Modrić otkrio koje mu dvije stvari u karijeri još nedostaju
>> Ivica Olić: Ni Luka ni Raketa! Perišić će biti ključni igrač
A bolesnog li novinara majketi, komentirat Hrvatsku nogometnu reprezentaciju i citirat Srbskog pjesnika može samo ........