Sandra Perković nakon sedam mjeseci ponovno je nastupila u bacanju diska. Pretposljednji put natjecala se na zagrebačkom mitingu 6. rujna 2016. godine te pobijedila hicem od 67,86 metara.
Danas je nastupila na Zimskom bacačkom prvenstvu Hrvatske u Splitu. Perković je pobijedila u disku hicem od 70.23 metara. Pobjednički rezultat Sandra je bacila u četvrtoj seriji, a to je i daleko najbolji hitac u svijetu ove godine. Naime, do danas je vodeća bacačica bila Kubanka Yaime Perez sa 63.07 metara..
Za razliku od prijašnjih godina, promijenili ste mjesto zimskih priprema?
Da, protekle godine pripremala sam se u Medulinu, a ove godine odlučila sam malo promijeniti okolinu pa sam zimu provela u Splitu. Trenirala sam svaki dan na stadionu ASK-a gdje sam imala odlične uvjete. Krug je odličan, vrijeme nas je također dobro poslužilo. Radili smo neke nove stvari, promijenili smo način treninga i jedva čekam današnje natjecanje da vidim gdje sam i kako smo radili.
Osim promjene mjesta priprema i novog načina treninga, i vi ste se dosta promijenili, ponajviše fizički. U jednom trenutku izgledali ste poput manekenke.
Smršavjela sam, to je točno, ali znate li koliko kilograma manje imam u odnosu na prošlu sezonu? Samo sam pet kilograma lakša. No mislim da je to dobro jer s manjom težinom imam veću brzinu, a to je ono što mi je možda nedostajalo protekle sezone za još bolje rezultate. Znam da sportsku javnost zanima kako ću bacati sad kad sam nešto mršavija.
Nastup u Splitu bio je i posljednji ove zime?
Da. Trebala sam nastupiti na jednom dvoranskom mitingu u Švedskoj, ali kada sam shvatila da su ondje loši uvjeti i loša konkurencija, odustala sam. Radije sam taj vikend prihvatila poziv Europskog atletskog saveza pa ću biti posebna gošća na Europskom dvoranskom prvenstvu u Beogradu. Da je to prvenstvo negdje dalje, vjerojatno ne bih išla, no Beograd je blizu. Baš me zanima kakva će biti organizacija u Kombank areni. Naravno, navijat ću za naše sportaše, Stipu Žunića, Anu Šimić, Andreju Ivančević, Ivanu Lončarek, Matea Ružića, Ivana Horvata. Bilo bi sjajno kada bi se vratili barem s jednom medaljom.
Što je s dvoranskim mitingom u Njemačkoj, u dvorani koja je posebno sagrađena za bacanje diska?
Ništa. Ove godine su se domaćini mitinga odlučili organizirati natjecanje samo za diskaše. Razumljivo, imaju sjajne diskaše Christopha i Roberta Hartinga, Martina Wieriga. Valjda će diskašice ubaciti sljedeće sezone. Bit će to lijepa prilika da postignem svjetski rekord, barem dvoranski.
Sezona na otvorenome počinje u Šangaju 13. svibnja...
Kako je ove sezone smanjen broj nastupa diskašica u Dijamantnoj ligi, razmišljam da u svoj kalendar natjecanja ubacim još neke manje mitinge. Tako možda ostanem u Kini i tri dana kasnije nastupim u Pekingu.
Ove sezone manje je mitinga Dijamantne lige. Lani se za sve pobjede moglo zaraditi 110.000 dolara, a ove godine 20.000 dolara manje. Primjerice, pobjednik teniskog challengera u Montpellieru dobije 85.000 eura samo za pobjedu na tom turniru.
Jasno da je to velika nepravda. Lani sam šest puta nastupila na Dijamantnoj ligi, a ove godine nastupit ću četiri puta. I još je uvedeno novo pravilo da se prije finala brišu svi bodovi i da se kreće od nule. Tko bude najbolji u finalu, taj će biti i ukupni pobjednik Dijamantne lige. Što se tiče novčanih nagrada, trkači su u puno boljoj situaciji. Netko trči 100 i 200 metara pa može zaraditi dvostruko. Neki trče 400 i 800 metara, neki 3000 i 5000 metara. Opet su bacačke discipline zakinute
Ima li novih lica u ženskom disku?
Nemam pojma. Dok ne počne sezona na otvorenome, ništa ne znam. Opet, ne vjerujem da će se pojaviti netko tko će ugroziti nas koje smo godinama u vrhu.
Glavni cilj sezone je Svjetsko prvenstvo u Londonu?
To je jedini naslov koji mi nedostaje i napravit ću sve da vratim ono što sam prije dvije godine izgubila u Pekingu. Stadion poznajem, osvojila sam ondje prvo olimpijsko zlato 2012. godine.
Fino ,fino nema ljepse od zenstvene zene.....i sve najbolje zelim!!!!