Sandra Perković osvojila je srebrnu medalju u bacanju diska na Svjetskom prvenstvu u Pekingu s duljinom od 67,39 metara. Hrvatska je i na petom SP-u zaredom, počevši od 2007. i SP-a u Osaki, osvojila barem jednu medalju na svjetskom prvenstvu. U redu, svi su možda očekivali zlatnu medalju, ali vjerujte, ovo srebro je ogroman uspjeh, pogotovo ako se zna da je Sandra sve do posljednjeg hica bila čak bez medalje, na četvrtome mjestu. Ptičje gnijezdo je očigledno stadion koji hrvatske atletičarke ne vole. Tu je Blanka propustila zlato 2007., a sada i Sandra, a obje su došle kao prve favoritkinje.
Prebrza u krugu
– I ja sam odmah pomislila da nam je taj stadion koban. Ali, ako je to najgore što će mi se dogoditi, onda sam mirna jer sam prilično uvjerena da se ovdje neće više održati ni Olimpijske igre ni svjetsko prvenstvo – rekla je Sandra.
Jeste li nezadovoljni?
– Pa jesam. Ipak sam došla kao braniteljica naslova. Iza mene je dobra sezona. Došla sam spremna, bez ozljede. S druge strane, sretna sam jer sam osvojila medalju, drugu na svjetskim prvenstvima, ali ne i posljednju. Mislim se barem još deset godina baviti atletikom – istaknula je naša diskašica.
Koji je bio razlog da niste osvojili zlato?
– Bila sam prebrza u krugu. Nisam imala strpljenja. A i prvi hitac, koji je završio u zaštitnoj ogradi, poremetio mi je koncentraciju. Da je taj hitac prošao, bila bi to dužina koja bi možda bila dovoljna za zlato. Onda sam se u krugu malo pomaknula udesno pa je hitac gotovo završio izvan granica. Potom sam imala još dva hica u zaštitnu ogradu. I povrh svega Perez, koja je bacala prije mene, u posljednjoj seriji postigne rezultat za broncu. Nikad nije dobro kada u posljednjoj seriji morate postići rezultat za medalju. Znam da su svi strepili, ali meni je bilo najteže. Ipak sam ja ta koja drži disk u ruci. Išla sam na sve ili ništa i ispalo je odlično. Dokazala sam da sam psihički jaka, jer mnoge bi pokleknule i odustale, ali ne i ja – rekla je Sandra.
Što bi se dogodilo da ste ostali četvrti, to bi sigurno bio veliki neuspjeh?
Poraz kao motiv
– Naravno. Uh, ne znam što bih napravila. Dobro je da se to nije dogodilo.
Kubanka Denia Caballero osvojila je prvo mjesto hicem iz prve serije od 69,28 metara. Prvi put u karijeri pobijedila je Sandru. Treća je bila Njemica Nadine Müller sa 65,53 metra.
– Taj poraz samo me dodatno motivirao. Uzvratit ću joj na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru. Ondje ću braniti zlato iz Londona. Jedna obrana mi nije uspjela, ali druga hoće. Do kraja sezone idem na još dva mitinga. Pokušat ću u Bruxellesu, na posljednjem mitingu Dijamantne lige, baciti još jednom dalje od 70 metara. Jer, vrijedim više od ovog rezultata u Pekingu – rekla je Sandra.
Prije Bruxellesa slijedi nastup na zagrebačkom mitingu gdje će se uza Sandru natjecati još četiri finalistice – Nadine Müller, Whitney Ashley, Shanice Craft i Rmelina Robert-Michion.
Edis Elkasević, Sandrin trener i dečko, bio joj je velika potpora s tribine.
– Hvala mu jer je bio strpljiv i miran. Stalno me bodrio, stalno mi je govorio da će biti bolje. Vjerovao je, kao i ja, da će na kraju sve ispasti dobro – zaključila je Sandra.
Sandra nije uspjela osvojiti drugo svjetsko zlato i tako dostići Martinu Opitz. A Franka Dietzch ih ima tri. To su neki njezini ciljevi u dogledno vrijeme – želi postati diskašica s najviše svjetskih zlata.
>> Sandra Perković posljednjim hicem osvojila srebro, Caballero slavila
Doping ipak pomaže. Gdje je ona što je uzela Blanki zlato? Nije je bilo nigdje ni prije Olimpijade, a niti poslije. Isto tako sa Kubankom, samo gledajte kakve će rezultate imati poslije ovoga zlata.