Tek je u posljednjim danima 2008. godine Robert Seligman došao do malo zraka.
Iako je iza 22-godišnjeg osječkog gimnastičara najuspješnija sezona u karijeri, koju je okončao kao petoplasirani na svjetskoj rang-ljestvici, ipak je s olakšanjem dočekao njezin kraj. Čak je 17 nastupa imao u 365 dana, što je moralo ostaviti traga.
Pucao po šavovima
– Na kraju sam već počeo pucati po šavovima – priznaje Seligman.
Za mladog Osječanina 2008. bila je godina iznimnih ostvarenja. Osvojio je brončano odličje na konju s hvataljkama na Europskom prvenstvu, izborio devet od deset finala na natjecanjima Svjetskog kupa, na kojima je osvojio i četiri kolajne, po dva srebra i bronce, te, drugi put u karijeri, izborio nastup na Mastersu.
– Kada sve skupim u cjelinu, moram biti zadovoljan. Puno novih elemenata sam naučio i uveo u vježbu. Zato možda drugi dio sezone i nije bio toliko uspješan kao prvi, no to mi nije ni bio cilj – kaže Robert, kojeg u ovoj godini očekuju novi veliki izazovi – Europsko i Svjetsko prvenstvo, Mediteranske igre i, za kraj sezone, premijerni nastup pred sugrađanima.
– Kako već imam odličje s EP-a, mogu se bez pritiska i uz rizik upustiti u “napad” na Mađara Berkija, a na Svjetskom prvenstvu cilj mi je izboriti finale i boriti se za medalju. Bit će jako teško, ali spreman sam za to. U studenome, pak, slijedi šlag na tortu i Svjetski kup u Osijeku – kaže Robert.
Svake godine sve bolji
Seligman iz godine u godinu ide stepenicu više, no sjajni rezultati zasad ne stvaraju pritisak.
– Pritiska nema jer je to zacrtani put mene i trenera Nenada Solara, koji mi je već rekao sve o mojem putu u deset godina. Znam što me čeka i koliko vrijedim – zaključio je najbolji osječki sportaš u 2008.