Senijad Ibričić (28), bivši nogometaš splitskog Hajduka koji se trenutačno nalazi pod ugovorom s moskovskim Lokomotivom, preko svog glasnogovornika poručio nam je, naravno u šali, da pristaje na razgovor samo ako njegova fotografija izađe na naslovnici, donosi novi broj tjednika Max.
Zapravo, to je od nas zahtijevao njegov “glasnogovornik”, preko kojeg smo i stupili u kontakt s Ibričićem. U trenucima kada smo razgovarali Ibro je bio na odmoru na Hvaru. A ulogu glasnogovornika u ovom slučaju preuzeo je Edin Džeko, napadač reprezentacije BiH i Manchester Cityja!
Nadarević je znao kakav je Edin
– Dobit ćete intervju samo ako bude na naslovnoj stranici novina. Mislim da Ibričić to zaslužuje – kazao nam je Džeko koji je nakon toga proslijedio telefon u Ibričićeve ruke.
Senijade, otkad datira vaše prijateljstvo s Džekom?
– S Edinom sam prijatelj još od 2002. kad sam bio na probi u Željezničaru. Tada je Džeko igrao za plave, trenirali smo skupa. Igrali smo zajedno i u mladoj reprezentaciji BiH, a počeli smo se družiti kod Muzura (Fuad Muzurović, bivši izbornik BiH, nap. a.). Izbornik nas je uoči utakmice protiv Norveške stavio zajedno u sobu i otad smo, već sedam godina, cimeri u reprezentaciji.
Jeste li mogli naslutiti da ćete dijeliti sobu s igračem koji sada vrijedi više od 20 milijuna eura? Je li Džeko nagoviještao blistavu karijeru?
– Najgore je za mene da sada govorim o Edinu. U utakmici protiv Norveške u Oslu Edin nije igrao, a nisam ni ja jer sam bio ozlijeđen. Ali drugi su naslućivali. Sjećam se da mi je Nadarević, suigrač iz Zagreba, koji je igrao protiv Norveške, rekao da je Džeko strašan igrač jer ga je on imao priliku čuvati na treninzima. Uostalom, ni Edin nije slutio da bi mogao doći tu gdje jest, ali moglo se vidjeti na njemu da ima snagu i ambiciju napraviti velike stvari. Mnogi su govorili da će biti vrhunski ako se nastavi razvijati, a on je to i ispunio i za mene je Džeko među pet najboljih napadača svijeta u ovom trenutku, tako da nam je svima na čast i ponos što ga poznajemo i što imamo takvu zvijezdu u svojim redovima.
Edin Džeko je u BiH iznimno popularan, gotovo kao Senijad Ibričić u Dalmaciji (smijeh)?
– Ma ne bih Edina i njegovu popularnost hvalio, on je prvo ime u BiH. Ali činjenica je da sam uistinu i ja popularan u Hrvatskoj. Igrao sam 7,5 godina za Zagreb i Hajduk, izgradio sam karijeru u Hrvatskoj.
Hrvatsku birate i kao idealno mjesto za odmor?
– Naravno. Kad god sam na odmoru, dođem s prijateljima na Jadran. Ovaj mi je odmor jedan od najdražih jer nikad nisam imao dulji odmor, a provodim ga s obitelji, sa suprugom i prijateljima. Nikad se bolje i više nisam odmorio.
Gdje ćete nastaviti karijeru?
– Ja sam igrač Lokomotiva iz Moskve i imam još ugovor na godinu dana s tim klubom. I za njih i za mene najbolje bi bilo kada bismo sad napravili transfer jer bih iduće godine mogao otići besplatno, što im ne odgovara. Otići ću u Moskvu i dogovoriti se s njima, a trenutačno su oni u potrazi za mojim novim klubom koji će platiti odštetu. Ne znam koliko će novca tražiti, ali njima je u interesu moja prodaja kako bi barem nešto zaradili. Iskreno, ni ja se ne želim vraćati u Lokomotiv, a nemam ništa protiv toga da ostanem u Turskoj s obzirom na to da sam u Kasimpasi i Gaziantepu igrao zaista dobro, a u Lokomotivu svakako nisam u kadru.
Pa znate li sljedeće odredište?
– Zainteresiranih ima, ali sve sam prepustio menadžeru i Lokomotivu. Moja je jedina želja igrati jer sljedeće godine dolazi SP u Brazilu. Moram igrati ako želim biti na popisu.
U dobrim odnosima s Bilićem
Među zainteresiranim je bio je i Beşiktaş koji je u međuvremenu preuzeo Slaven Bilić, isti onaj trener koji vas je iz Lokomotiva poslao na posudbu u Tursku. Je li njegovo imenovanje na mjesto trenera Beşiktaşa problem ili prednost u vašem slučaju?
– Stalno me pitaju jesam li u nekom konfliktu s Bilićem. S Beşiktaşem sam vodio razgovore prije nego je završila sezona u Turskoj i neću reći da su ti razgovori pali u vodu sada kada je na mjesto trenera došao Bilić. Možda će čak biti i lakše za mene doći do Beşiktaşa jer sam uvjeren da će Bilić reći dobre stvari o meni.
To znači da niste zbog njega otišli iz Lokomotiva?
– Naravno da nisam. Prije nego će Bilić doći u Moskvu, već sam znao da bi za mene bilo najbolje da odem na posudbu. On mi je rekao da će me probati zadržati, ali vjerujem da je morao popustiti pod pritiskom čelnika.
Jeste li se vidjeli poslije toga?
– Naravno. Razgovarali smo kad sam bio u Moskvi, kad je on raskidao ugovor. Za mene je Bilić korektan i častan čovjek, uostalom on je iz Splita, gdje me vole kao i njega i jako ga poštujem i kao čovjeka i kao trenera.
Nakon epizode u Zagrebu prešli ste u Hajduk, a onda postali zvijezda Splita i cijele Dalmacije. Možete li usporediti mentalitet Zagrepčana i Dalmatinaca?
– Ma to se ne može uspoređivati. Ono što sam ja u Splitu doživio sigurno neću doživjeti nikad i nigdje za života. Velika je razlika između Zagreba, u kojem sam igrao, i Hajduka, gdje sam napravio velike stvari. Što se tiče mentaliteta, mislim da smo mi iz Bosanske krajine ipak bliže Dalmatincima nego Zagrepčanima.
Zašto?
– Pa Dalmatinci su ljutiti i agresivni, baš kao i mi. Tako je i u Bosanskoj krajini. A kada nekoga zavolimo, onda to traje do kraja života. To sam doživio u Splitu.
Navijači, strani vlasnik nije bauk
Kad će doći dan da se vratite u Split i Hajduk?
– Najljepše dane u karijeri, kao što sam i rekao, doživio sam u Hajduku i Splitu. Naravno da imam želju vratiti se u Poljud jer čovjeka uvijek vuče srce tamo gdje mu je bilo najljepše, pa tako i mene vuče natrag u splitski klub. Vratit ću se jednog dana, i to ne samo u Hajduk nego ću postati stanovnik Splita, gdje planiram živjeti nakon završetka igračke karijere.
Pratite li događanja oko Hajduka. Sada se spominje da će Amerikanci kupiti klub?
– Ja više pratim navijače i kao navijač Hajduka volio bih da ga netko kupi jer dok ne dođe netko jak, neće ni biti konkurentnog Hajduka. Znam da neki od navijača nisu za to da stranci uđu u klub, ali vremena su takva da bez inozemnog kapitala ne možeš napredovati. Da nije bilo navijača i njihove ljubavi, klub bi se možda davno ugasio, ali sada treba napredovati i rasti. Ako će inozemni kapital pomoći u tome, zašto ne!
Dok ste nosili dres Hajduka, dobili ste i veliko priznanje od Torcide – hajdučko srce. Nekako u to vrijeme bili ste i standardni igrač reprezentacije BiH, što sada nije slučaj?
– Meni je velika čast što sam uopće dio reprezentacije koja se nalazi na putu prema SP-u u Brazilu. Svi nogometaši koji se nalaze na popisu Safeta Sušića htjeli bi igrati u početnih 11 i naravno da bih i ja volio imati veću minutažu. Zato i želim izabrati klub u kojem ću igrati i u kojem ću se nametnuti Sušiću da što više računa na mene.
Kockasti si zakomplicirali život
BiH je na dobrom putu da se plasira na Svjetsko prvenstvo?
– I prije smo bili na dobrom putu pa nismo uspijevali u tome. Za odlazak u Brazil potrebno nam je još devet bodova iz četiri utakmice tako da ne smije biti opuštanja. Moramo igrati i u preostalim mečevima kao i do sada i, ako ne bude ozljeda, kartona ili nekih velikih iznenađenja, vjerujem da možemo zadržati prvo mjesto i napokon se plasirati na veliko natjecanje. To bi bilo ispunjenje snova svih građana BiH, ali i nas nogometaša.
Od reprezentacija iz regije, uz Hrvatsku i Crnu Goru BiH je, čini se, najbliža plasmanu na SP?
– Sve reprezentacije iz regije imaju vrlo dobre nogometaše. Međutim, nekad je bitnije ozračje unutar momčadi, a ja mogu reći da je u BiH ozračje idealno. Hrvatska također ima sjajnu momčad s odličnim pojedincima, ali sama je sebi zakomplicirala život. Imam osjećaj da su kockasti nekako podcijenili Škotsku. Iskreno, volio bih da Hrvatska bude prva i da izravno ode na SP, ali sumnjam da će Belgija ispustiti to prvo mjesto. Hrvatska je vjerojatno u dodatnim kvalifikacijama, ali uvjeren sam da će se uspjeti plasirati na SP jer ima zaista sjajnu generaciju igrača.
>> Ibričić: Hajduk mi je dao sve, karijeru želim završiti na Poljudu