Sjedne strane najveći rivali, a s druge partneri koji su pokorili svijet. Igraju na suprotnim stranama, ali uz puno poštovanja i uvažavanja. No, sada je i to upitno...
Sergio Ramos i Gerard Pique ikone su svojih klubova, Reala i Barcelone. A utakmice tih momčadi nešto su najbolje što sport nudi i čitav svijet zastane kad se igra El Clasico. Rivalstvo između Madrida i Barcelone golemo je, glave su usijane i odnos nerijetko prerasta u otvorenu mržnju. Igrači su nabrušeni, često i na rubu sukoba, a isto je na klupama i tribinama. Mourinho je protivniku gurao prst u oko, a bijesni navijači Barcelone Luisu Figu na teren su bacili svinjsku glavu iživcirani njegovim prelaskom u omraženi klub. No, Pique i Ramos u takvoj su se atmosferi s puno uvažavanja i poštovanja odnosili jedan prema drugome.
Ramos i Pique donekle su slični. Obojica su braniči, gotovo vršnjaci, s puno iskustva, poslovni partneri, no različitih osobnosti. Rivalstvo svojih klubova zaboravljaju kada obuku nacionalni dres i zaigraju pod španjolskom himnom. U dresu furije zajedno su osvojili naslov svjetskog i europskog prvaka u jednoj od najboljih momčadi koje je nogometni svijet ikad vidio. A kad zajedno doživiš toliko emocija i ostvariš uspjehe, to te mora zbližiti.
No, sada bi međusobnom uvažavanju Piquea i Ramosa mogao doći kraj. Nije tajna da su odnosi između njih dvojice zahladili, samo je pitanje koliko će se temperatura spustiti. Razlog svemu nije nogometni, nego stav oko referenduma za nezavisnost Katalonije.
Pique je posljednjih dana izgovorio puno toga što je užasnulo zagovornike cjelovite Španjolske. Glasovao je na referendumu i fotografiju objavio na Twitteru. Iako nikad nije javno izrazio svoj stav o tom pitanju, lako je zaključiti kako diše.
Branič Barcelone nije onaj tipični nogometaš koji misli da je Rene Decartes francuski reprezentativac. Pique ima kvocijent inteligencije 140, na sveučilištu Harvard pohađao je tečaj “Biznis zabave, medija i sporta”, a u dobrim je odnosima s još jednim genijalcem, Markom Zuckerbergom, osnivačem Facebooka.
– Ne kažem da je riječ o meni, no zašto netko tko je za nezavisnost ne bi mogao igrati za Španjolsku? Ako nemaš ništa protiv Španjolske i misliš da je to sjajna zemlja s predivnim ljudima, zašto ne bi mogao igrati za reprezentaciju iako si za neovisnost – rekao je Pique.
No, Ramos je otvoreno izjavio da se ne slaže s njegovim postupcima.
– Ako Pique ne želi da mu zvižde, onda nije napravio najbolju stvar. Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ja sam kao kapetan zabrinut za atmosferu u reprezentaciji, a Pique je znao što radi. Možda njegovi postupci nisu bili dobri i oni nam sigurno ne pomažu – odgovorio je Ramos.
Madrid i Barcelona u nogometnom se smislu gledaju preko nišana, a nije isključeno da se uskoro zbog politike čuju i pravi pucnji. Španjolska vlada u Madridu napravila je grešku u koracima i nasiljem odgovorila na referendum koji smatra nezakonitim. Katalonija je tako dobila status žrtve i skupila simpatije. Posebno se to odnosi na Hrvate koje katalonska borba podsjeća na ono što se nama događalo pri raspadu bivše države.
Ne znamo kako će završiti priča s Katalonijom, no postoji opasnost da se odnos Ramosa i Piquea nepovratno naruši i da Katalonac više nikad ne zapjeva “Ramos, Ramos, druže moj”. I to najbolje svjedoči o tome što se može dogoditi kad se u sport umiješaju politika i nacionalizam. Nisu rijetki slučajevi da su se dobri prijatelji rastali zbog ideološkog neslaganja. Dok se Pique zalaže na pravo za samoopredjeljenje i mogućnost izbora, navijači mu zvižde i nazivaju ga šupkom. Poseban doček priredit će mu kad idući put dođe na Santigao Bernabeu na megdan omraženom klubu s kraljevskim grbom. Ironija je u tome što je Piqueu drugo prezime – Bernabeu.
Ko ih bre zavadi?