Sinković: Bilo je teškoća s čamcem i tehnikom, nemira i svađica

Žuljevi od vesla na Martinovoj lijevoj ruci dokaz su rada posljednjih mjeseci, a ti žuljevi mogli bi nestati prije osmijeha koje on i njegov brat Valent Sinković ne skidaju s lica. Svjetskom prvenstvu u disciplini dvojac bez kormilara koje će se od 24. rujna do 1. listopada održati u SAD-u vesele se kao djeca čokoladi. Ne prestaju govoriti da jedva čekaju da odu, kao da im je prvo. Ali i jest, barem u toj novoj disciplini.


– Bilo je teškoća s novim čamcem i tehnikom, bilo je nemira, svađica, ali sada smo se opustili i možemo nastaviti veslati. Nikada to nismo skrivali – idemo po medalju. Napredovali smo od Svjetskog kupa i mislim da smo spremni za zlato. Jedino je razlika sada što ljudi oko nas nemaju takva očekivanja. Ne misle da će se to zlato dogoditi, ali meni je osjećaj isti – objasnio je Valent koji kaže da se ne boji ni uragana Irme. U prognozu su svi upućeni.


– Naučili smo sve o uraganima. Obojica smo okretali program na CNN. Ne znamo što nas čeka kada dođemo, ali pratili smo prognozu. Nadamo se da će sve biti normalno. Koliko čujemo, staza je nova, sve je novo. 
Ali naše “lovce na oluje” ne bi ni Irma spriječila da svima pokažu što su napravili od posljednje utrke u Luzernu. A u cijeloj priči pune ruke posla imao je trener Nikola Bralić.

Još se tu treba brusiti tehnika


– Mislili su da će biti lagan prijelaz, ali veliki su problemi rotacije i ravnoteže, ruke moraju identično raditi, mi smo izgubili nekoliko mjeseci jer je Valent bio ozlijeđen, ali razvijamo se. Luzern je opravdao očekivanja. Rezultatom sam zadovoljan, ali moramo nešto promijeniti u treningu, psihički moramo biti stabilniji, fizički se poboljšati. Napredovali smo, očekujem da ćemo četiri do šest sekundi biti brži nego u Luzernu. Vidjet ćemo koliko se konkurencija poboljšala, ali očekujem medalju – rekao je trener Bralić koji se prisjetio i bratskih razmirica s početaka u novoj disciplini.


– Bude nekad prepirki jer ja sam znao što ih čeka, ali oni nisu. Kad moram slušati prepiranje, s gliserom uđem u grmlje. Oni to moraju riješiti između sebe. Kad bih rekao da je jedan u pravu, time bih stao na nečiju stranu i zato je najbolje maknuti se, a to traje i nekoliko minuta – kroz smijeh će Bralić.

Bilo je prepiranja i u čamcu


– Da, dogode se različita mišljenja, dobro je porazgovarati u čamcu i posvaditi se nekad, ali brzo smo išli dalje, dobro je i što smo braća, a bratu možete odmah reći što mislite i brzo smo mi to rješavali. To nam je pomoglo da se “uštimamo”, a najčešće nijedan od nas nije u pravu. Na kraju ispada da govorimo iste stvari, samo na drukčiji način – pojašnjava Valent, koji je u paru s Martinom na trećoj utrci Svjetskog kupa u Luzernu u Švicarskoj u novoj disciplini osvojio srebrno odličje.

Prva im je to medalja u novom čamcu, a sigurni su ne i posljednja.


– U Luzern smo došli na ho-ruk, ali sad već imam osjećaj da možemo kontrolirati čamac – kaže Martin i dodaje:


– Razlika je što sam prije ja mogao, ako ne ide, iza dati sve od sebe, ali sada tu ne mogu ići jače nego on. Čamac se okreće, ima svojih caka, ali to smo sve uhvatili. Malo je nestabilnije sve u ovoj disciplini. Što se konkurencije tiče, Novozelanđani će biti najveća prijetnja, a onda Poljska, Italija...

Usprkos svemu, Martin je zadovoljan.

– Nakon par mjeseci veslanja, možemo biti presretni. U SAD-u nas čeka vrućina i tome se ne veselim, ali vremenska je razlika u redu – zaključio je Martin.