Zielonu Goru, vodeću momčad poljskog košarkaškog prvenstva, trenerski vodi Žan Tabak (49) kojemu je to drugi klub u toj 38-milijunskoj zemlji.
– Godine 2012. preuzeo sam Sopot, ali otišao sam tijekom sezone na poziv Baskonije. Klub je imao financijskih problema pa je naš rastanak prošao lakše.
Drugi put napustio je klub usred sezone kada potkraj 2015. nije odolio pozivu Makabija i njegova sportskog direktora Nikole Vujčića.
– Bila je to jedna od najvećih pogrešaka koje sam napravio u trenerskom poslu. Ne zato što sam otišao u Makabi, jer tamo uvijek vrijedi otići, nego zato što sam ostavio momčad koja je bila napravljena meni po mjeri i koja je dobro funkcionirala. Jako sam se tada lomio, no uvjeti koji su tada bili ponuđeni i meni i klubu bili su takvi da sam otišao u Tel Aviv. Manja je pogreška bila otići u tako ambiciozan i zahtjevan klub kao Makabi, a puno je veća pogreška bila napustiti španjolsko klupsko tržište na kojem se nije lako probiti.
Bio je pomoćnik Repeši
Prije no što je postao trener, Tabak je neko vrijeme bio skaut New York Knicksa.
– U poslu NBA skauta nema ni približno toliko stresa, a u usporedbi s trenerskim poslom, to je šetnja kroz park. Čak i kao igrač imate osjećaj da kontrolirate puno više stvari nego kada ste trener.
Čini se da ove sezone, Žan kontrolira stvari dobro.
– U odnosu na to kako je sve počelo, sada je sve iznad očekivanja. Vratio sam se u klupsku košarku nakon dvije godine stanke koju sam ja inicirao, ali tijekom toga propustio sam nekoliko zanimljivih ponuda, a nakon toga nisam dobio ponude koje bi me zanimale. Na kraju sam prihvatio ponudu kluba koji je i prije bio za mene zainteresiran. Zielona Gora igra u VTB ligi, a to je nakon španjolske lige najjača nacionalna liga u Europi, liga s tri euroligaša i s momčadi iz Eurokupa i Fibine Lige prvaka.
Koliko je dobra poljska nacionalna liga?
– Otkako sam prvi put radio ovdje, organizacija klubova znatno je napredovala a proračuni porasli. No, sport je uvijek ogledalo društva i ono što se u njemu događa odražava se i na sport. A znamo da je posljednjih deset godina poljska ekonomija u velikom uzletu. U današnje vrijeme, bez ulaganja uu promociju sporta, trenerski i upravljački kadar te u infrastrukturu nema uspjeha.
Prije no što je došao u “Zelengoru”, Tabak se 2018. prihvatio posla izbornika slovačke reprezentacije?
– Do toga je došlo preko jednog mog prijatelja menadžera koji je imao nekoliko igrača u toj reprezentaciji, a Ivan Rudež je baš tada završio svoj ciklus. Činilo mi se zanimljivim, htio sam vidjeti kako je to voditi reprezentaciju.
U hrvatskoj reprezentaciji Tabak je svojedobno bio pomoćnik Jasminu Repeši, i to 2014. za vrijeme Svjetskog prvenstva u Španjolskoj. Tada je imao priliku raditi s igračima za koje je glasao u Večernjakovoj anketi za izbor košarkaša godine.
– Košarkaš 2019. u mojem izboru je Bojan Bogdanović. On je proteklih godina, pa tako i lani, pokazao da može postizati koševe u kojem god NBA klubu igra. Ja NBA ligu pratim koliko me to zanima zbog moga posla, pa tako znam i igračku vrijednost Darija Šarića s kojim sam radio i u reprezentaciji. Simon igra dobro u najjačoj euroligaškoj momčadi, a Zubac je potpisao novi ugovor sa svojom NBA momčadi. Ono što ne znamo jest kako bi Ante Tomić igrao da je otišao u NBA ligu.
U vrijeme kada je bio slobodan trener, u Hrvatskoj ga se nitko nije sjetio.
– Deset godina radim na tome da me u Hrvatskoj zaborave jer 90 posto mojih košarkaških uspomena, ne računajući igračke, vezano je uz negativu.
Kao i svaki trener, i Tabak se u karijeri suočio s otkazivanjem suradnje. Jednom u Baskoniji, a drugi put u Makabiju. Koliko je teško stoički prihvatiti otkaz?
Društvo instant-solucija
– Najteže je prvi put, no želite li se baviti trenerskim poslom, morate prihvatiti otkaz kao dio posla. Pa tako i da vas smijene ako mušica prođe kroz dvoranu, a to se nekome ne svidi. Živimo u društvu instant-solucija, stisnemo dugme i stvari se događaju. Rijetko je tko danas spreman na proces, izgradnju. Svi hoće odmah rezultat i u tom pristupu uvijek je trener taj koji prvi plati. On je najistaknutiji i njega je najlakše zamijeniti.
Koliko je teško biti strpljiv i čekati novu priliku, a možda se i načekati?
– Sve ovisi o tome možete li si dopustiti taj luksuz da možete čekati. U trenutku odlučivanja vrlo je teško znati je li to prilika koju morate prihvatiti ili to za vas nije dobra prilika. Dolazim iz Jugoplastikine škole gdje su nas naučili da se trudom i požrtvovnošću sve može, ali i da vam to ništa ne vrijedi nemate li i malo sreće.
Kakav ste vi tip trenera? Što sami za sebe možete reći?
– Košarku sam naučio igrati u Splitu, ali sam trenerski zanat naučio u Španjolskoj. I nisam ga upijao samo s jednog izvora.
Kao trener koji je vodio i dva jaka euroligaša, imate li ambicija raditi kao asistent u NBA ligi?
– Imao sam četiri ponude, među njima i mojih bivših klubova Houstona i Toronta, no odbio sam ih zbog obiteljske situacije. Obitelj mi je u Madridu, radi se o osobnoj odluci, a ne košarkaškoj.
Igrali ste za četiri NBA kluba, a s Houstonom ste bili i prvak. Koliko se danas NBA liga razlikuje od ondašnje?
– Od starijih igrača najmanje volim čuti da je prije bilo bolje. Ne volim zastupati takve ideje, nastojim vjerovati da se cijeli svijet mijenja nabolje - zaključio je Tabak.
Je li NBA taj koji svijetu nameće i igračke trendove, pa je tako sve manje klasičnih centara kakav ste bili i vi?
– Ne bih se složio. NBA nameće biznis odnosno marketinške trendove, a neki košarkaški trendovi dolaze i iz Europe. Zar Europljani Ćosić i Sabonis nisu bili centri koji su mogli pogoditi i izvana. Amerikanci su samo to brendirali nazvavši igru s četiri vanjska igrača “small ball”.
Tabakov izbor:
1. Bojan Bogdanović (Utah Jazz) 10
2. Dario Šarić (Minnesota/Phoenix) 7
3. Krunoslav Simon (Efes) 5
4. Ivica Zubac (LA Lakers/LA Clippers) 3
5. Ante Tomić (Barcelona) 1
MooXi.net - sjajan projekt za odrasle koji žele pronaći seksualnog partnera