S obzirom na onu da na mladima svijet ostaje, tradicionalnu Večernjakovu anketu za izbor košarkaša godine, 42. po redu, započinjemo s jednim mladim hrvatskim trenerom. Za Ivana Rudeža (40) su Jasmin Repeša i Aleksandar Petrović govorili da je vrlo perspektivan i da je jedan od onih kojemu će oni predati štafetu ugleda naših trenera u košarkaškom svijetu.
Neću glumiti žrtvu
Stariji brat bivšeg reprezentativca i NBA igrača Damjana Rudeža svoj trenerski put gradio je kao pomoćnik spomenutim trenerima u Cedeviti i Ciboni, a prije toga tri je godine radio u slovačkoj Prievidzi, a od 2016. do 2018. vodio je i slovačku reprezentaciju. Afirmirao se kao trener Geneva Lionsa, s kojima je dvaput bio prvak Švicarske, a “Lavovi” kao da su njegova sudbina pa je sada trener njemačkog drugoligaša Karlsluhe Lionsa.
– Na baušteli sam – našalio se Ivan i dodao:
– Ovo je malo drukčiji posao od onih dosad. Dosad sam se najčešće borio za naslov, a ovo je borba za ostanak pa je to i sasvim drukčija psihologija. Govorili su mi kolege treneri o tome, no dok to sami ne doživite, ne znate što to jest. Ja sam ovaj klub uzeo u 12. mjesecu 2018. sa skorom 2-9, a na koncu smo se čak domogli i doigravanja. Nažalost, devet najboljih igrača nam je otišlo, a devet novih potpisalo i moramo preživjeti dok nam se dvorana ne preuredi i dok nam s njom ne dođu i sponzori.
Njega je dopao rudarski put trenerske afirmacije, po stranim zemljama. Kako to da nikad nije dobio samostalan posao u Hrvatskoj ili okruženju?
– Neću glumiti neku žrtvu. To je izazov, dio trenerskog posla, i ja sam biram svoje destinacije. Bio sam u kontaktu s našim klubovima, no nismo se našli i ovo je za sada moj put. Nestabilnost našeg tržišta ima reputaciju kakvu ima, a ovo što sam ja birao čista je matematika.
Obitelj je i ovaj put s njim.
– Kći ima osam, a sin devet i idu u međunarodnu školu. Dok sam bio izbornik Slovačke, bili su u Zagrebu jer sam tada češće mogao dolaziti, a sada smo zajedno. Važno mi je da je obitelj uz mene.
Koliko je jaka druga njemačka liga ako znamo da je Bundesliga sve jača i jača i da ima dva euroligaša, Bayern i Albu?
– S obzirom na pad talijanske Serie A2, uz onu francusku, ovo je najbolja druga liga u Europi. U ovoj ligi imate klubove poput Tübingena i Chemnitza koji imaju proračun od dva milijuna eura, a ima i klubova koji imaju igrače i do 70.000 eura godišnje. Dvorane su lijepe i često pune. Chemnitz ima po 4500, Tübingen i Trier po 3000 gledatelja, a Rostock i do 3500, a taj Rostock vodi bivši njemački izbornik Bauermann. Inače, u posljednjih šest godina, Njemačka je u košarkaškom smislu najbrže rastuće tržište u Europi. Bez novca u sportu nema napretka jer nema novih dvorana, dobrih stranaca, plaćenih trenera, a za sve to bitna je ekonomska stabilnost zemlje. Ovdje nema kašnjenja plaća, nema muljanja. Da biste igrali prvu Bundesligu, vi morate imati bankovno jamstvo na tri milijuna eura i tu nema milosti. Naš klub financiraju dvije velike tvrtke i banka, a vrlo malo grad koji nogometnom drugoligašu daje šest milijuna eura, a nama 50 tisuća eura.
Kako izgleda Ivanov izbor za košarkaša godine 2019.?
– Bez dvojbe, najbolji je bio Bojan Bogdanović. Nije mi jasno kako su ga se u Washingtonu tako lako odrekli. U Indiani je potpuno sazrio i mentalno očvrsnuo pa i podigao razinu obrane. Sve je to rezultiralo vrhunskim ugovorom i vrlo bitnom ulogom u jednoj sjajnoj momčadi.
Simonov savršen osjećaj
Preostala četiri mjesta ovako je podijelio:
– Kruno Simon pokazuje savršen osjećaj za igru i izvrsna rješenja iz igre dva na dva, zajedno s Larkinom i Micićem dio je najmoćnijeg bekovskog trija u Euroligi, a njegov Efes uvjerljivo je vodeća momčad Eurolige. Rok Stipčević lani je s Rytasom osvojio litavski Kup. Zapravo, on je svojim šutovima i ludošću preokrenuo finale protiv Žalgirisa. Uz smanjenu minutažu i drukčiji sustav igre nego što ga je imao u Sixersima, Šarić pokušava naći način da bude koristan u najjačoj ligi svijeta. Barcelonin Ante Tomić i dalje je faktor u drugoj najjačoj nacionalnoj ligi na svijetu, a sa svojom Barcom osvojio je Kup kralja usred Madrida.
Dosadašnji osvajači
1978. Dražen DALIPAGIĆ
1979. Dragan KIĆANOVIĆ
1980. Mirza DELIBAŠIĆ
1981. Krešimir ĆOSIĆ
1982. Dražen PETROVIĆ
1983. Dražen PETROVIĆ
1984. Mihovil NAKIĆ
1985. Dražen PETROVIĆ
1986. Dražen PETROVIĆ
1987. Dražen PETROVIĆ
1988. Duško IVANOVIĆ
1989. Žarko PASPALJ
1990. Dino RAĐA
1991. Toni KUKOČ
1992. Arijan KOMAZEC
1993. Zdravko RADULOVIĆ
1994. Ivica ŽURIĆ
1995. Veljko MRŠIĆ
1996. Damir VOLODER
1997. Josip SESAR
1998. Damir MULAOMEROVIĆ
1999. Toni KUKOČ
2000. Toni KUKOČ
2001. Toni KUKOČ
2002. Damir MULAOMEROVIĆ
2003. Gordan GIRIČEK
2004. Nikola VUJČIĆ
2005. Nikola VUJČIĆ
2006. Nikola VUJČIĆ
2007. Zoran PLANINIĆ
2008. Marko POPOVIĆ
2009. Ante TOMIĆ
2010. Roko UKIĆ
2011. Luka ŽORIĆ
2012. Zoran PLANINIĆ
2013. Bojan BOGDANOVIĆ
2014. Ante TOMIĆ
2015. Bojan BOGDANOVIĆ
2016. Bojan BOGDANOVIĆ
2017. Bojan BOGDANOVIĆ/Dario ŠARIĆ
2018. Bojan BOGDANOVIĆ
2019. ?
Rudežov poredak
1. Bojan Bogdanović (Utah Jazz) 10
2. Krunoslav Simon (Efes) 7
3. Rok Stipčević (Rytas/Fortitudo) 5
4. Dario Šarić (Minnesota/Phoenix)3
5. Ante Tomić (Barcelona) 1
