'Pa nije skijanje sport u savršenim uvjetima, ovakve stvari su normalne, a ovi iz FIS-a su malo mekani'

Jedini hrvatski skijaš kojeg smo imali prilike vidjeti u otkazanom sljemenskom slalomu Svjetskog kupa bio je Filip Zubčić koji je imao startni broj 16. Mateja Vidovića, kojeg smo trebali vidjeti kao 26. nismo dočekali jer je utrka poništena nakon što je nastuio Slovenac Stefan Hadalin.

No, i da je utrka nije otkazana teško da bismo Zubu vidjeli u drugom laufu jer je prvi odvezao sa zaostatkom za vodećim Foss-Solevaagom od četiri sekunde i 95 stotinki.

- Krenuo sam jako od starta, nagazio koliko mogu i onda sam napravio, fakat, glupu pogrešku. U mom stilu. Ostatak staze sam odvezao stvarno dobro, ti segmenti su bili jako brzi, i bez one pogreške, po prolazima koje sam imao, imao bih sedmo, osmo vrijeme što bi bio pristojan prvi lauf.

Bez obzira na njegovu naglašenu samokritičnost, pitali smo ga koji je, u njegovoj pogrešci, bio omjer između potrošene staze i njegove pogreške?

- Normalno da je rupa utjecala, no ja sebe krivim. Ja sa svojim brojem više ne mogu forsirati svoju liniju. Ja se moram prilagoditi stazi, ne može se staza prilagoditi meni. Ako imaš broj jedan možeš ići kako hoćeš, a ja sam predirektno išao i u tu rupu nisam ušao lijepo nego sam upao u nju što me spustilo dolje pa sam zakasnio na sljedeća vrata. No to je tako, normalno u našem sportu i zato je on prekrasan no ovi od njega sada rade od našeg sporta malo... Malo su mekani ovih FIS-a, rekao bih.

Zubčić je nastupio nakon druge, od četiri, pauze pa se postavlja pitanje da li je i to utjecalo na njegovu izvedbu?

- To je bilo odmah, broj prije mene pa baš prije mene. Ja se ne volim na te stvari izvlačiti jer se prošle godine u Adelbodenu strgao Tommy Ford, točno jedan broj prije mene, čovjeka su odvezli helikopterom u bolnicu pa je "start stop" bio od pola sata a ja sam taj lauf odradio dobro, bio sam četvrti. To su stvari stvari na koje ne možeš utjecati, uvijek moraš biti fokusiran na utrku. To je normalno u sportu. Staza jest teška, ljudi iz FIS-a nisu bili zadovoljni situacijom pa su se možda svađali međusobno. No, kako je tako je, na meni je da se odskijam dobro. Sam si možeš biti kriv za sve. Ja sam gore u kućici sam i više mi nitko ne može pomoći.

Kakva je bila staza? Je li doista propadala?

- Staza se uništavala, radile su se rupe. Ja sam od zadnjeg prolaznog vremena imao peto vrijeme, pobijedio sam ih 11 koji su startali prije mene. Onaj segment po ravnici sam bio sedmi. Znači, moglo se skijati. Radile se rupe jesu, teško jest bilo, no skijanje nije dvoranski sport. Skijanje nije sport koji se odvija u savršenim uvjetima i ovakve stvari su normalne u našem sportu. Kada u formuli jedan pada kiša ne vozi se krug 1:15 nego 1:28 a ako se zaletiš punim gasom zakucat ćeš se u bankinu. Tako i ovdje, moraš malo uključiti mozak i ako hoćeš biti uspješan moraš nešto napraviti. Ja sam se zaletio punim gasom i "zabio se u bankinu" što me stajalo dobrog plasmana. To je tak.

S Filipom smo pričali, nakon četvrtog (i posljednjeg) prekida, dok je još postojala nada da će se utrka nastaviti. No, on je već naslutio što se sprema:

- Nisam baš optimističan. Od kada sam ja startao nastupila su još trojica i s ovim tempom, uz takve prekide, utrka bi trajala do ponoći.

Na koncu je Filip bio prvi koji nam je javio da je nastavak utrke otkazan, i da se ono što se odvezlo neće nigdje zbrajati. Dojavio nam je to i prije no što je na velikom ekranu u ciljnoj ravnini objavljeno "race cancelled" što njegov otac Tomislav, kao i svi zagrebački organizatori nije primio dobro.

- Bili su izuzetno teški uvjeti za napraviti utrku. Moje mišljenje je da smo trebali probati jučer odraditi utrku, ali u puno kasnijem terminu. Možda bi bilo opasnije za skijaše, a ovo je izgleda bilo nemoguće. Žao mi strašno, kao Hrvatu i Zagrepčaninu, jer to je naša utrka u kojoj je uloženo puno truda. No, kaj možemo, ovi iz FIS-a jednostavno nedaju - kazao je tata Zubčić.