Slaven Bilić: Pravnik i rocker u nogometu

Englezima Slaven Bilić baš nije bio jasan lik. Pametan, završio je pravni fakultet, u svom stilu su se zapitali – pa što onda radi u nogometu? Tako je Bilić dočekan u West Hamu i ostao je neviđeno cijenjen i u Evertonu. I ne samo među navijačima tog liverpoolskog kluba nego i među suparnicima. Uostalom, u pubu u koji su zalazili igrači i navijači Liverpoola taj je Hrvat kao igrač omraženog Evertona imao svoj stol. Bilić je tip koji osvaja jednostavnošću.

Danas je sve teže naći nekog normalnog u nogometu i oko njega, sve je to teže i u drugim područjima života. A on je baš takav. Normalan. Valjda se takav rodio, tako je odgojen. I ostao je takav iako je bio zvijezda Hajduka, Karlsruhea, West Hama i Evertona. Što je bio trener Hajduka, mlade reprezentacije. Vjerujemo da će takav ostati i danas kad je preuzeo nacionalnu vrstu. Onu u koju je utkao golemu životnu snagu kao igrač, i kad mu nije bilo lako, kad je igrao pod bolovima u Francuskoj 1998. godine.

Nerijetko je bio neshvaćen, pogotovo u Splitu. Jer, kakav je to bivši nogometaš, a izbornik mlade reprezentacije, koji je rocker, ima nekakav band. A taj uskoro 38-godišnjak običan je, doduše uspješan, dečko iz susjedstva. Sa svojim zadovoljstvima i fobijama u životu koje svi imamo. Primjerice, pričao je jednom da ne voli ići na benzinsku. Zato je znao uzimati automobil svoje supruge da ne bi morao 'tankirati’ svoj koji više troši. Kao takav dobio je životnu priliku. Dobio je u ruke nacionalnu reprezentaciju.

I koliko god to bilo ispunjenje sna u trenerskom životu, kao što je bila bronca u Francuskoj u igračkom reprezentativnom smislu, ili naslov s Hajdukom dok je bio u Splitu, toliko je sve to i teško. Nije prepreka to što je mlad, nije problem ni njegovo znanje. No, možda sutra, možda za godinu ili pet, jedna ili dvije lopte otići će pokraj krive strane vratnice gola. I javnost će se okrenuti. Ta ista javnost koja je toliko žarko bila uz njega kad se tražio Kranjčarov nasljednik.

No, to je život trenera. I ne treba sumnjati. Bilić zna da mu reprezentacija mora ne samo postizati dobre rezultate nego i dobro igrati. I zato mu treba vjerovati i pomoći. Jer, pokazao je da je pametan. A pametan ne bi u ruke uzeo pegaza za kojega zna da će uskoro ostati bez krila. Ne bi uzeo u ruke vrući krumpir ako ne bi znao kako ga pojesti a da se ne opeče. Ne vjerujemo da je tako žarko želio voditi reprezentaciju a da nije siguran u sebe. Jer, u Hrvata nema ništa teže od izborničkog posla.

 Zbog četiri milijuna izbornika. Koji onom jedinom pravom neće oprostiti neuspjeh. Neki možda neće ni uspjeh. Uspjeh smo oprostili samo vatrenima, brončanima iz 1998. u kojima je Slaven imao veliku ulogu. Valjda ćemo mu uspjeh znati ponovno oprostiti. Za mogući neuspjeh HNS se već osigurao klauzulom – nema novog ugovora bez plasmana na Europsko prvenstvo. A ni tada se ništa ne može jamčiti. Stoga, poželimo Biliću novi ugovor nakon 2008. da usreći ta četiri milijuna izbornika.