Powerlifting nije najpopularniji sport u Hrvatskoj, no u svijetu je situacija bitno drugačija jer riječ je o spoju snage, umijeća, koncentracije i strpljivosti. Priznanje za trud malobrojnih hrvatskih entuzijasta stiglo je 26. lipnja 2012. godine u Virovitici, kad se osnovao Hrvatski Powerlifting Savez, što je omogućilo neometan razvoj ovog mladog i za naše pojmove egzotičnog sporta. A da ima budućnost moglo se vidjeti na otvorenom prvenstvu Hrvatske u Zadru 12. prosinca.
Rano se počinje
Iako će nemali broj ljudi pomiješao powerlifting s klasičnim dizanjem utega, to nije isto. Ovdje se natjecatelji nadmeću u tri discipline, za svaku imaju tri pokušaja i računa se samo najbolji rezultat, te se na kraju sve težine zbrajaju. Konkretnije, riječ je o čučnju, benču i mrtvom dizanju, a kod muškaraca do 93 kilograma najbolji je bio Goran Dugojević iz kluba Maksimum (Pitomača). U čučnju je digao 225 kilograma, u benču je sa 170 kilograma postavio državni rekord i u mrtvom dizanju je postigao 265 kilograma. S ukupnih 660 kilograma nadmašio je konkurenciju i osvojio zlato. Rezultat je to koji bi mu na svjetskom prvenstvu održanom u lipnju ove godine donio 13. mjesto, što je sjajan rezultat s obzirom na to koliko je ovaj sport kod nas još mlad i nedovoljno priznat.
- Dizanjem utega bavim se od 2000. godine, a powerliftingom posljednjih nekoliko godina. Osim državnog rekorda s posljednjeg prvenstva, držim dva rekorda u čučnju (235 kilograma, op.a.) i u ukupnom zbroju (662,5 kilograma, op.a.) - rekao je Goran za tjednik Max! pa za sve zainteresirane otkrio kad je najbolje početi s ovim sportom, kako trenira i kako se hrani:
- Danas klinci počinju već s desetak godina trenirati. Što se prehrane tiče, pobornik sam hrane koja dolazi iz kuhinje. Dakle, naglasak je na mesu kao najjačem izvoru proteina i jednom tjedno riba. Dnevno jedem četiri obroka, uz voće. Pijem puno vode, posebno tijekom priprema i napornih treninga. Od dodataka prehrani koristim samo kalcij, mangezij i cink. U vrijeme izvan priprema treniram triput tjedno, a to uključuje tri bazne vježbe koje se izvode na natjecanju, uz ostale varijacije kao prednji čučanj, kosi i kontrakosi benč, “overhead squat”, “military press”, leđna ekstenzija, veslanja za leđa, triceps aktivacija... Svaki trening traje dva sata. A kad su pripreme radim samo bazne vježbe uz ekstenziju leđa i veslanja u pretklonu. Same pripreme traju oko 45 dana, gdje je isključivi fokus na jednom do tri ponavljanja. I u to vrijeme jedem isključivo kuhanu hranu, ništa po tom pitanju ne mijenjam.
U Hrvatskoj je trenutno registrirano deset klubova, a osim Maksimuma, izrazito uspješan je i zadarski Behemot. Vidjelo se to i na ovom posljednjem prvenstvu jer Behemot i Maksimum osvojili su ukupno pet zlatnih odličja. Možda je to početak jednog divnog rivalstva, tko zna.
A sve se odvijalo pod budnim okom proslavljenog Nikolaja Pešalova, zlatnog u dizanju utega s Olimpijskih igara u Sydneyju i brončanog s Igara u Ateni. Njegova uloga je savjetodavna, pomaže mlađima i neiskusnijima, a iznimno ga raduje što se oko ovog sporta uključuje sve više ljudi, samim time i sponzora.
Korijeni u antičkoj Grčkoj
Naime, powerlifting pomaže u izgradnji tijela, oslobađa od stresa i najveća mu je prednost što ne morate biti profesionalac u dizanju utega da biste se njime bavili. Također, čini se pravednijim u pokazivanju tko je snažniji, upravo zbog tri discipline u zbiru i nešto jednostavnijih pravila prilikom njihova izvođenja.
Problemi su pak u mnogim sumnjivim organizacijama, koje izbjegavaju testiranje na doping, što otvara prostor nepoštenima da se istaknu u okruženju koje je za njih idealno. Srećom, u današnje vrijeme suradnja antidopinških organizacija s klubovima i savezima na visokoj je razini pa se oni koji ju izbjegavaju sami isključuju iz cijele priče.
Na kraju, iako powelifting vuče korijene još u antičkoj Grčkoj i Rimskom carstvu, u ovom modernom obliku nastao je pedesetih godina prošlog stoljeća u Sjedinjenim Američkim Državama. Ujedno, one su i najuspješnije kad gledamo rezultate, a slijede Rusi, Kanađni, Britanci, Poljaci...
Tko zna, možda će se na jednoj od listi najboljih u ovom sportu u bližoj budućnosti pronaći pokoji Hrvat. S obzirom na angažman, predanost i volju to uopće nije nedostižno.