Nakon što se razišao s vodstvom hrvatskog prvaka, Veljko Mršić imao je ponudu od talijanskog Brindisija kojem se zahvalio, a potom je bio i u kombinacijama za Fuenlabradu i Sevillu, a na koncu je dobio posao u Bilbau, 16. momčadi Lige Endesa.
– Nakon razlaza s Cedevitom, intenzivno sam razgovarao s klubovima, no događalo se da oni izabiru druge opcije, a i ja sam neke odbio. Od sredine srpnja uslijedilo je mirnije razdoblje u kojem nisam ništa očekivao, sve do studenog kada kreću prve trenerske promjene. Nadao sam se da bi se nešto moglo dogoditi u ovoj pauzi i dogodilo se u zemlji kojoj sam najviše stremio.
Uvijek ima pozitivne treme
Koliko god moraju biti spremni na otkaze, koji se znaju dogoditi i posve neočekivano, današnji treneri moraju biti spremni i na brzu reakciju kod novih angažmana.
– Kada se takve stvari dogode, uvijek ima neke pozitivne treme. Koliko god se osjećaš samouvjereno, situacija te tjera na oprez jer dolaziš na čelo momčadi kojoj očito nije krenulo najbolje. Kako mi je rekao Jaka Laković (op.p. pomoćni trener), klub nije među financijskom elitom u ligi, ali je jako dobro organiziran.
Više od svega Mršića raduje preuzimanje momčadi iz najjače nacionalne lige u Europi.
– Izazov je velik, i test i gušt ujedno. Kada sam započeo trenersku karijeru, želja mi je bila jednog dana dospjeti u nekog od španjolskih prvoligaša, a sada kada sam u tome uspio, moram se pokazati. Srećom, pratim tu ligu stalno, još otkako sam tamo proveo pet igračkih godina, a potom sam u Španjolskoj još i dvije godine živio. Zbog toga valjda, naročito u Malagi, imam neko ime, a imam i španjolskog agenta koji dosta razgovara s ljudima u moje ime. Kada bih pak posjećivao Ljetnu ligu, uvijek bih razgovarao sa španjolskim trenerima, direktorima klubova, menadžerima, a i dosta mojih suigrača ili igračkih suparnika preuzima uloge u klubovima.
Najteži raskid bio je u Splitu
Je li ovo i neka vrsta zadovoljštine za Veljka, nakon što je Cedevita odlučila potražiti novog trenera?
– U ovom poslu stalno dolazi do raskida i na to morate uvijek biti spremni. Takav je posao pa se navikneš. Najteži raskid mi je bio onaj prvi, u Splitu, koji je došao kao grom iz vedra neba. Uvijek je malo muka kada se do toga dođe, no ne smije biti gorčine. Uostalom, u Cedeviti je došlo i do zasićenja jer ipak sam ondje proveo sveukupno četiri godine, a na mjestu prvog trenera dvije godine i dva mjeseca. No, sretan sam što će Cedevita dobiti nagradu za najbolji sportski kolektiv u gradu Zagrebu, a to se dogodilo zahvaljujući i mom radu.
Ove se jeseni Mršića spominjalo i kao mogućeg košarkaškog izbornika, no do toga nije došlo. No, nije došlo ni do jedne pobjede hrvatskih košarkaša u kvalifikacijama za SP, pa nas zanima kako je Mršić to vidio sa strane?
– Ljudi koji odlučuju morat će ozbiljno razmisliti jer još nije sve izgubljeno, ali kompromitirano jest. No, ako primarni cilj nije plasman na SP, već se želi stvarati momčad za Eurobasket 2021., onda treba to raditi i s klincima koji imaju potencijala da tada igraju vrhunsku košarku. No, da ja odlučujem, napravio bih sve da odemo na SP, pa da onda krenemo stvarati momčad za Eurobasket 2021.
A što treba učiniti za to?
– Ako i sada zovemo neke igrače u ozbiljnim igračkim godinama, ima i starijih od njih koji mogu pripomoći da to sve izgleda bolje i da ovi prvi imaju više sigurnosti, potrebne da se dobiju utakmice protiv Nizozemske i Rumunjske. Mišljenja sam da bi nam dobro došli Ukić i Tomas pa i Perić koji igra u prvaku Italije.
Kao bivši reprezentativac i obećavajući trener, Mršić je bio kandidat za predsjednika Udruge hrvatskih košarkaških trenera, no kako to u ovoj zemlji nerijetko biva, nije prošao pored javnosti malo poznatog Saše Repalusta, trenera KK Rudar iz Murskog Središća.
– Kad sam predstavio svoj program, koja je sadržavao i trenersku akademiju koju bi vodio prof. dr. Slavko Trninić, više nisam mogao proći.