Uskočit će Maradona u salataru, u pokal Davisova kupa. Izviriti tamo s vrha. Sredio mu je to njegov miljenik Juan Martín del Potro. Argentinski teniski junak izašao je iz Arene, pazite sad – šepajući, sa slomljenim prstom s kojim je igrao odlučujući peti set, a još je morao stiskati zube, jer ga u drugom dijelu susreta sudac nije puštao na WC. Taj mu je sudac oduzimao i servise zbog – otezanja. Jedva stojiš, prst ti je puknut, sudac ti dosađuje primjedbama i još stišćeš... Usto, imaš 13 tisuća ljudi koji ti zvižde za svaki pokret. I uteg na leđima, cijela te nacija, tamo negdje s druge strane Zemlje, gleda kao spasitelja. A tebi ne ide... I dečko, u svemu tome, napravi preokret. Opsovao je u jednom trenutku suca, više nije izdržao. Na njegovoj strani bio je Maradona. Na nogama, sa zastavom iznad glave, koji ga je bodrio iz petnih žila. I par tisuća argentinskih grla. I iza svega toga, izađeš kao – pobjednik. Usto, nikad nije okrenuo 0-2. Do sinoć. Treba dečku skinuti kapu, koliko god teško bilo.
– Ne znam što bih rekao. Nemam riječi – bila je prva reakcija dok su ga argentinski navijači grlili na tribinama. Stajao je kraj njih, bio i on u transu. Uspio je nemoguće, vratio se iz otpisanih, pokazao kako se bori. Nema druge, sreća ionako prati hrabre. A njega je, usto, pratila i jaka bol.
– Da, slomio sam mali prst lijeve ruke. Pokušao sam u petom setu primiti jednu lopticu te zatim osjetio bol. Ma fućkaš prst, to je najmanje bitno – pričao je Delpo, a argentinski novinari gledali su ga kao Boga.
– Stisnuo me Marin, ali iako sam gubio 0:2, još mi je oduzeo servis, i činilo se kako je sve gotovo, da je Davisov kup i peti puta izgubljen, ostao sam miran. Bio sam lukav, hrabar, čekao šanse. Pritisnuo sam Hrvata, a zatim u četvrtom i petom setu smireno nastavio igrati. Morao sam preživjeti – kazao je Del Potro.
Netko ga je, u toj gužvi, pitao je li ovo najveći meč koji je odigrao ove sezone. Pobijedio je Novaka Đokovića na otvaranju Olimpijskih igara, za finale u Zagrebu pobijedio je i Andyja Murrayja u njegovu rodnom gradu u Glasgowu. Pa skinuo i Karlovića u njegovu gradu. I, je li?
– Zaboravite sve te mečeve. Zaboravite godinu, ma cijelu karijeru. Pobjeda nad Čilićem kruna je. Najvažniji meč u životu. I ja sam ga dobio.
Lijepu je priču, gledajući s druge strane planeta, ispričao 28-godišnjak s reketom. Onu, na koju se često naši pozivaju, pod sloganom "Nema predaje". Ovaj je to demonstrirao. Samo, pokaznu vježbu odradio je u nama najneprikladnijem trenutku. Uostalom, njegov dolazak u Zagreb bio i najveći strah teniskog puka. Strijepili su od njega svi. Znalo se, unaprijed, kako je riječ o opasnom tipu, o tenisaču kojeg su ozljede zaustavile da bude u društvu najboljih. Čovjeku, koji je eto, bolji i od najboljih. Svladao je u nedavno prvog i drugog igrača svijeta. Đokovića i Murraya. Naši su, 20. i 6. na ljestvici, za njega bili manji stres. Spavaš li mirno, Juane Martíne del Potro?, bila je šala koja je kružila internetom uoči finala sa slikom Ive Karlovića koji ga, eto, čeka. Danas više nije smiješno...
– Medvjedić Boca kraj kreveta je otkako sam imao četiri godine – kaže Delpo.
Spava, eto, mirno, s medvjedićem.
Gospodo iz HTS i HTV odgovorite javnosti i meni na par pitanja: 1. Zašto su argentinci dobili najbolja mjesta u dvorani? 2. Jeste li noćas mirno spavali kad ste vidili očajnu i nikakvu atmosferu a podijelili karte sponzorusama,raznim matesama i fodorima? 3. Zašto ni u jednom trenutku niste pokazali gornje tribine gdje su bili pravi navijači? 4. Jeli bio cilj ulizivati se argentincima i od 10 kadrova sa tribina,9 je išlo na njih? Dakle,da podvučem: molim odgovorne da nikad,ali baš nikad više ovakve priredbe ne dajete zagrebu.