Krov prokišnjava, mreže su ispucale, podloga za teren je uništena.... Tako, nažalost, izgleda nacionalni teniski centar svjetskih prvaka. Jedan jedini koji imamo, ali trenutačno je pod ključem, jer stanje tog centra na Velesajmu daleko je od uvjeta za igranje i treniranje.
Čilić, Ćorić, Pavić, Dodig, Škugor, Krajan i ostali dečki koji su sudjelovali u pohodu na trofej Davisova kupa ovih su nas dana opet ujedinili, učinili ponosnima, pokazali da smo mi Hrvati možda u svijetu i najnadareniji za sport.
Možda nismo do kraja ni svjesni uspjeha u Lilleu, ali treba samo istaknuti podatak da Svjetski teniski savez (ITF) broji 211 članica, a najbolja od svih je baš – Hrvatska! Na krovu smo svijeta, doslovno.
No, nije samo osvajanje Davisova kupa dokaz da smo trenutačno najbolji tenisači na svijetu. Potvrđuje to i podatak da smo jedina zemlja koja ima dva tenisača među 12 najboljih na ATP listi, a imamo i četvoricu među najboljih 35 igrača parova.
Imamo i najboljeg izbornika na svijetu (Krajana), a od najboljih 18 igrača na pojedinačnoj ATP listi, čak petorica za trenere imaju Hrvate! Naravno, i po tome smo jedinstveni u svijetu.
I zato, ako smo ljetos bili najponosniji narod na svijetu zbog Dalićevih dečki, sada tako ponosni trebamo biti zbog naših tenisača. Oni su to zaslužili zato što su najbolji.
A zaslužili su i puno bolji tretman hrvatske države, političara, gradskih struktura...
Francuska, koju su lako pregazili u finalu, ima nekoliko nacionalnih teniskih centara, ima ih i SAD, čije smo tenisače pobijedili u polufinalu. Naravno, ne trebamo se uspoređivati s takvim velesilama, ali možemo, na primjer, sa susjedima Slovencima i Srbima. Oni imaju svoj nacionalni teniski centar, a mi ga nemamo. To jest, imamo ga, ali je trenutačno potpuno neupotrebljiv.
Šteta što gradonačelnik Zagreba Milan Bandić, dok je jučer na pozornici na Trgu besplatno skupljao poene na račun obljubljenih tenisača, nije obećao da će riješiti problem Nacionalnog teniskog centra na Zagrebačkom velesajmu. A problem je ukratko taj da je Hrvatskom teniskom savezu preskupo plaćati najam tog prostora, Grad ne želi smanjiti cijenu, pa trenutačno prostor propada jer ga nema tko održavati, a onda ni koristiti.
Ali, nadamo se da će ovaj uspjeh promijeniti tu sramotu. Sramota je da Čilić, Ćorić, Dodig i društvo nemaju gdje trenirati kada su u Zagrebu jer HTS nema svoj dom i svoje terene.
Zato, političari, nemojte se samo slikati uz tenisače, nemojte se šlepati na račun njihova znoja, odricanja i uspjeha, nego učinite nešto za njih. Jer oni za promociju naše predivne države samo jednim ovakvim uspjehom učine više nego vi cijelu godinu.
Da su čekali pomoć države, Čilić, Ćorić, Pavić, Dodig i društvo nikada ne bi uspjeli... Oni su uspjeli isključivo zbog velikih žrtava svojih obitelji, svojih roditelja, uspjeli su zbog brojnih dana, mjeseci i godina treniranja i velikih odricanja... Našim zlatnim tenisačima pomoć više ne treba, ali treba nekim novim Čilićima i Ćorićima.
Osigurajmo im barem, kada ti klinci postanu reprezentativci, da imaju svoj teniski centar.
Ovih smo dana od naših tenisača svi mogli puno naučiti. Mogli smo vidjeti kako ostati skroman u uspjehu, kako se ponašati u finalu, kako na predivan način predstavljati Hrvatsku u svijetu. Naklon do poda zbog toga.
I zato su tenisači, ali i sportaši općenito, zaslužili da se napokon promijeni činjenica da od svih zemalja EU najmanje ulažemo u sport. Iako su nam sportaši najveći promotori.
>>> Pogledajte ludo slavlje po povratku tenisača u Zagreb
Zato malo koja zemlja ulaže toliko u nevladine udruge, čak je više od 20.000 zaposlenih u nevladinim udrugama, i ni jedan od njih nije otišao u Irsku ili Njemačku.