Jedan od najzaslužnijih za Cibonino malo čudo, sedam uzastopnih pobjeda u Favbet Premijer ligi, i to sa samo pet seniora, jest srpski košarkaš Aleksandar Aranitović (25, 195 cm). Sjeli smo s njim na kavicu i pokušali otkriti tajnu cibosa.
– Igrati sa samo pet seniora nama je izazovno i zanimljivo, ali iscrpljujuće. Znamo da predstavljamo klub velikog imena kao što je Cibona i ne možeš u utakmice ulaziti da bi ih samo odradio. Prije svake utakmice trener Vulić nam govori da moramo nametnuti svoj ritam igre. Znamo da će suparnici mijenjati petorke, da će igrati visoki presing, da će našeg jedinog razigravača Radovčića pritiskati preko cijelog terena, no ipak uspijevamo usporiti igru.
Iscrpljeni smo no izdržat ćemo
Koliko iscrpljeni vukovi mogu još ovako izdržati u Prvenstvu Hrvatske?
– Tijelo se naviknulo i mi, kada dođu važni trenuci utakmice, kao da imamo dodatnu snagu. Vjerujem da možemo to izdržati, ali bilo bi bolje da se to što prije riješi. Uostalom, umor ove petorke utjecat će i na naše igre u ABA ligi, koju igramo kompletni, a slijedi nam u petak domaća utakmica protiv Mege.
Postoji li opasnost da se ova momčad, ako ne budu stizale plaće, raspadne?
– Stvarno se nadam da do toga neće doći. Zasad smo usredotočeni samo na ovo na terenu, a ljudima iz vodstva kluba prepuštamo da rade svoj posao.
Ako ga ne obave, igračima će stizati ponude, ako već i nisu, pa bi jedan po jedan mogli početi odlaziti u klubove sa stabilnijom financijskom situacijom.
– Nije lako čitati napise, svako malo u medijima nešto izađe o Ciboninu teškom financijskom stanju i to utječe na psihu. No, za sada se držimo zajedno i volimo to što radimo.
Kako je njemu, gledano iz Beograda, izgledala ponuda od nekad velikog hrvatskog kluba?
– U početku su se javljali ljudi s predrasudama i pitanjima kako će meni biti u Zagrebu. Stvarno nisam razmišljao u tom pravcu, nego sam došao iz košarkaških razloga. A meni je Zagreb legao od prvog dana. Svi će reći da je manji i mirniji od mog Beograda, a meni to godi. U Zagrebu stvarno uživam, pronašao sam se, već sam ga i upoznao. Volim otići do centra ili do Jaruna. Često izlazim na piće sa suigračima.
Koliko je njegovu dolasku među cibose pomogla i hrvatska putovnica koju posjeduje?
– Sigurno mi je to olakšalo i to ne samo ovaj transfer već i kada sam odlazio u Litvu i Francusku, gdje mi je direktor kluba kazao da bez hrvatske putovnice kod njih ne bih ni dospio.
Ako se pitate otkuda nekome tko je rođen u Beogradu hrvatska putna isprava, evo odgovora.
– Moja mama je rodom iz Splita i ona je dolje živjela dok se nije udala za mog oca Beograđanina. A mama me nagovarala da izvadim putovnicu. Meni se to nije dalo, no na koncu sam je ipak poslušao i izvadio putovnicu u veleposlanstvu RH u Beogradu. Baka je do prije tri godine bila u Splitu, sada je u Rijeci, a teta je na Rabu i ja sam svako ljeto tamo.
Aranitović je igrao za reprezentaciju Srbije u mlađim uzrastima i ima europsko kadetsko srebro i svjetsku kadetsku broncu.
– To je jedno od najljepših razdoblja moje karijere. Bio sam perspektiva, no onda su mi se dogodile jedna pa druga ozljeda prednje križne sveze. Tješio me tada bivši reprezentativac Miloš Vujanić kazavši da je bolje da mi se to dogodilo tada nego u najboljim godinama.
A to su upravo ove godine koje sada nosi.
– Vraćati se nakon ozljede, pogotovo nakon druge, bio je pakao, s 18-19 godina vrlo teško. Imao sam već planove o proboju u seniorsku košarku, u koju sam morao ući okolnim putem. Srećom, povlačio sam dobre poteze, a igranje u Litvi vratilo me u život pa tako i u ABA ligu.
Neugodnosti zbog prelaska
Aranitović se u Ciboni pokazao sjajnim igračem, ugodnim suigračem, koji s pravom nosi nadimak Sani, kako ga je svojedobno nazvala učiteljica jer je kao klinac stalno bio nasmiješen. Košarku je počeo igrati u Beovouku, a nastavio u Zvezdi, u čijem je internatu i živio, da bi, u jednom trenutku karijere, zaigrao i za Partizan. Kako se u Beogradu gleda na prelaske igrača između klubova čiji se navijači ne trpe?
– Ja to nisam posebno osjetio. Doduše, i ja sam dobivao neke neugodne poruke pa mogu zamisliti kako je bilo onima koji su odigrali više utakmica i bili u nekim zrelijim igračkim godinama. U Beogradu se točno zna koji dio grada navija za Zvezdu.
Pošteno bi bilo da se ta firma zatvori i da prestane to lažno oglašavanje. Ljudi misle da dolaze u normalni klub, a ne u vječitog gubitaša. Ne znam kako taj davljenik uopće pluta po površini.