Stigle fantastične vijesti u vezi mladih košarkaša: 'Hrvatska je nevjerojatna!'

Lijepo je ovih dana bilo biti Hrvatom u Novom Sadu. U to su se uvjerili i čelni ljudi Hrvatskog košarkaškog saveza Stojko Vranković i Dino Rađa, ali i hrvatski NBA skauti poput Danka Cvjetićanina odnosno roditelji najboljih hrvatskih kadeta kao što su Nikša Prkačin ili Velimir Perasović.

Ne vide kraj za Prkačina

Tijekom Eurobasketa za uzrast do 16 godina, hrvatski klinci toliko su oduševili izviđače najjačih svjetskih klubova da su spomenuti svakodnevno primali čestitke.

A jedan od svih tih čestitara koji je primijetio kvalitetu bio je i generalni menadžer NBA kluba Denver Nuggets, slavni Litavac Arturas Karnišovas.

– Kaže mi Karnišovas da je Hrvatska nevjerojatna, a zadivljeni su i svi moji kolege skauti. A svima njima posebno se sviđa Roko Prkačin, koji im je najintrigantniji talent. Njega gledaju s najviše uzbuđenja jer se ne vidi gdje mu može biti kraj – prenosi nam Danko Cvjetićanin i prisnažuje:

– To što su naši igrali je najzrelija košarka na razini 16-godišnjaka koju sam ikad vidio. Prvi put je to da vidim da se na u tom uzrastu igra pametno. Recimo, u tom polufinalu protiv atletski moćnijih Francuza vidio sam odlične reakcije trenera i igrača. Ja sam oduševljen.
Pod snažnim dojmom je i Darko Kunce, HKS-ov profesionalni instruktor za mlađe uzraste. A on je čovjek koji iz prve ruke zna kako je to izgledalo kada su Hrvati osvajali naslov kadetskih prvaka Europe dvije godine u nizu (2010. i 2011.)

– Dario Šarić je 2010. godine bio “one man show”, a nešto slično je bilo i godinu dana kasnije kada je dominirao Mario Hezonja. No, Šarić i Hezonja su već sa 16 godina bili programirani da će biti NBA igrači, a ovo su momci koji su stigli iz drugog plana i zato mi je ovaj naraštaj draži.
Hrvatskoj je ovo četvrti put da osvaja europsku medalju u kadetskom uzrastu.

Prvi put se to zbilo 1995. kada je naraštaj predvođen tada “biološki zrelijim” Nikolom Vujčićem osvojio zlato. Kao što ovdje već rečeno kasnije su do zlata kompoziciju vukli supertalenti Šarić i Hezonja, a pomagali su im Brzoja, Junaković i Bundović u prvom slučaju, a Žganec, Arapović, Bošnjak i Gabrić u drugom.

– Iako među njima Prkačin prednjači, mi u ovoj selekciji imamo zapravo četiri igrača (op.p. Prkačin, Tišma, Perasović, Bošnjak) koji imaju potencijala najmanje za euroligašku košarku.

Zapravo, svi mi kažu da imamo selekciju koja od svih sudionika ovog Eurobasketa ima najsvjetliju budućnost jer i Francuzi, Španjolci i Turci imaju akcelerante koji, recimo, za par godina neće moći parirati Prkačinu. Ako ti naši klinci sada pomisle da više ne moraju puno raditi onda će propasti, ali ako počnu razmišljati da moraju unaprijediti ovo ili dotjerati ono i to ulože puno truda onda će otići u NBA ligu – ističe Dino Rađa predsjednik Stručnog savjeta HKS-a koji je imao potrebu ovo dodati:

Tišma ima neprijeporni talent

– Rezultat je to i poštenog i planskog rada Saveza. Uveli smo jedinstvenu kadetsku ligu kako bi dečki imali što više kvalitetnih utakmica, imali smo više okupljanja ovog naraštaja i nadzor nad svim selekcijama. Nastojali smo napraviti poštenu selekciju, bez utjecaja sa strane, a od koristi nam je bila i reorganizacija seniorskih liga. Uzmimo za primjer malog Perasa koji je u dresu Universitasa s nepunih 16 godina igrao jedinstvenu Prvu ligu, što je prvi rang ispod Premijer lige – pojasnio je Dino Rađa. Za razliku od maloga Tišme, koji je Hrvatsku napustio sa samo 13 godina, posve suprotni primjeri su Prkačin i Perasović čiji poznati košarkaški očevi nisu za to da im sinovi golobradi napuštaju obiteljsko ognjište, a taj se pristup sviđa i Rađi.

– Teško je reći što je tu bolje. Sve je stvar procjene što, s kim i kako radi to dijete. Ako bi moje dijete radilo s Karakešem ja bih ga ostavio, ali da mora negdje drugdje raditi možda bih pustio van. Generalno, za dijete od 13-14 godina dobro je da bude s roditeljima jer je ono pod kontrolom i utjecajem kućnog odgoja. Ja ne kažem da je Real u krivu, no ja svoje dijete ne bih poslao van tako mlado. Uostalom, kod kuće će uvijek dobiti više prilika jer veliki klubovi dovode na stotine djece u vjeri da će netko iz te kvalitete izroniti, a Tišma to jest očito radi svog neprijepornog talenta.

Poput Prkačina i Perasovića, u Novom Sadu je ovih dana bio i tata Tišma koji veli:

– Sviđa mi se što su ovdje Vranković i Rađa. Oni su igračke veličine i to jest neko dobro zaleđe. Klincima je važno da vide da im je stalo do njih – zaključio je Tišma.