Proteklih dana u Novom Sadu najavio nam se još jedan izuzetan naraštaj košarkaša. No takvima smo proglasili i klince rođene 1997. pa Zubac, Žižić, Bender i društvo nisu uspjeli ući u polufinale Eurobasketa. Štoviše, nisu se uspjeli plasirati ni na SP kadeta (U-17) što je, nakon neispadanja iz A divizije, uvijek cilj broj dva za svaku od mlađih selekcija.
Stojko: Tišma je čisti talent
Nažalost, tadašnji izbornik (Tomislav Rupčić) nije imao ni približno tako dobrog mentora kao što ga ima sadašnji, jednako neiskusni strateg kadetske reprezentacije Milan Karakaš (37). A ovaj neafirmirani Splićanin ima ih čak trojicu. Jednog u legendi hrvatske košarke Dinu Rađi (predsjedniku Stručnog savjeta), drugog u kolegi treneru Velimiru Perasoviću i trećeg u Mladenu Erjavcu, prvoklasnom skautu i zaposleniku Synergyja, vodeće agencije za košarkašku analitiku. – I trener Karakaš rastao je kroz turnir baš kao i momčad, a to je zahvaljujući i tome što su Dino i Eri stalno s njim. Karakaš očito dobro sluša, prima savjete pa i on trenerski stasava. Milan je bio Dinin prijedlog za izbornika jer ga je imao priliku upoznati u Splitu – kazao je predsjednik HKS-a Stojko Vranković.
A nekadašnji kapetan seniorske reprezentacije osvrnuo se i na klince koji pršte talentom. Ponajprije na Roka Prkačina, Borisa Tišmu i Ivana Perasovića.
– Njih trojica u ovom trenutku odskaču. Prkačin je fizički izrazito potentan, a vidi se da ima i muda. Sviđa mi se što ima odličnu tehniku pa dosta igra vani jer to će mu kasnije biti prirodna pozicija. Osim toga, on je i nesebičan, pa imam dojam da je sretniji s dobrom asistencijom nego košem. Tišma je čisti talent koji mora fizički ojačati. Ima šut, zna dodati, zna ići okomito na koš, baš se vidi da je prirodan talent. Mali Perasović je viši od oca i drugačiji je tip igrača. On je više trojka, atlet je kojeg ima i u skoku i na trici, a tata Peras bio je klasična dvojka. Pored Bošnjaka, meni se svidio i mali Ivišić, pa Buljević... Ima tu materijala.
Dino Rađa, koji je s klincima svaki dan, nije htio toliko govoriti o pojedincima, ali je istaknuo ovo:
– Svi naši vodeći igrači imaju potencijala za velike stvari, a hoće li to biti NBA liga, Euroliga ili neka niža razina, ovisit će o njima. Ako se prerano zadovolje, ako im novac bude zvijezda vodilja, završit će loše, no ako budu gladni uspjeha i rada, samo nebo će im biti granica. Meni je najvažnije da ova momčad igra dobro i da ima muda. Nisu pokleknuli nakon poraza od Turske, ali ni nakon minus devet u prvom dijelu protiv Litve koja je sve protivnike dobivala s više od 30 razlike, a Sloveniju i s 50 razlike. Ovo su uzrasne kategorije u kojima ne treba robovati medaljama, tu je puno važnije vidjeti kakve oni imaju karakterne osobine i radne navike. A ovis u dečki jako dobra i fino odgojena djeca.
U domaćim košarkaškim krugovima u startu je bilo prigovora o izboru trenera. Pričalo se da je Karakaš bio isključivo Rađin izbor.
– To je točno. Procijenio sam da je dobar i pošten mladi trener u kojeg treba uložiti.
Prka i Peras s očevim genima
Gledajući svoje mlade sunarodnjake, ovih se dana dobro osjeća i Danko Cvjetićanin, skaut NBA momčadi Brooklyn Nets.
– U našoj momčadi postoji sinergija, dobra kemija. Naša momčad ima možda i najviše talenta. Imamo tri klinca koji odskaču, Prkačina, Tišmu i Perasovića, no i ostali su dobri. Recimo, mali Bošnjak kao centar igra jako hrabro. No upravo će iduće dvije godine, a one su najkritičnije, biti najvažnije za to koliko će oni postati dobri igrači. Rezultati razvojnog procesa najbolje se vide na juniorskim prvenstvima, na U-18, jer na kadetskim, U-16, znaju dominirati akceleranti.
A među našima takvih i nema. Za razliku od Tišme, koji je s 13 otišao iz Hrvatske, Prkačin i Perasović još su u svojim matičnim klubovima.
– Najbitnije je da imaš dobrog trenera i dobar program, a Tišma to očito ima, baš kao što ima i jaku i poticajnu konkurenciju na treninzima. S druge strane, Prkačin i Perasović imaju gene svojih roditelja. Imaju roditelje koji su bili vrsni košarkaši i koji mogu prepoznati je li nešto dovoljno kvalitetno za razvoj njihove djece, a to u Ciboni i Splitu dosad očito jest bilo – ističe Cvjetićanin i dodaje:
– Najvažnije za sve njih je da su se plasirali na Svjetsko prvenstvo i da će se sljedeće ljeto natjecati s najboljim vršnjacima iz cijelog svijeta.
>> Pogledajte i doček srebrnih košarkaša
