Hvala ti, Danijele Subašiću, uskliknuo je Igor Štimac, koji emotivno proživljava ovaj nogometni turnir kao netko tko je igrao u ovome dresu i kao netko tko voli i nogomet i reprezentaciju i Hrvatsku.
Teško je biti pametan na kraju.
– Svi znamo što su jedanaesterci. Bojao sam se kada je Luka promašio iz igre, to nam se već jednom dogodilo. Bitno da nije ostavilo traga na Subašiću.
Analizirati igru nije imalo previše smisla.
– Dobro, vidjeli smo jedno jako slabo drugo poluvrijeme. Mene više brine to što smo pokazali da je momčad tjelesno pripremana da prođe skupinu, ali bojim se da nije pripremljena da bude svjetski prvak. Ali, to ćemo vidjeti. Do subote 7. srpnja ima dosta vremena, nadam se da ćemo protiv Rusije ipak igrati bolje. Trebat će nam za polufinale bolja izvedba.
Ni Rusi nisu pripremani na igru za finale, nego za prolazak skupine. Obje momčadi su iscjeđene u produžecima, tako da je i tu izjednačeno. Obje momčadi su ostvarile svoje zacrtane ciljeve, tako da ni razlika u psihološkom pristisku neće biti odlučujuća. Ostaje razlika u kvaliteti momčadi (koja je u našu korist) i prednost domaćeg terena (što je ruska prednost). Uglavnom, vjerujem da ćemo pobjediti i igrati u polufinalu iako utakmica vjerojatno neće biti lagna.