Nakon što je taktički nadmudrila aktualnu svjetsku prvakinju Merve Dincel i tako osvojila olimpijsku broncu, Lena Stojković (22) se bacila u zagrljaj čovjeka kojim je sanjala ovo odličje - jedino koje joj u kolekciji nedostaje. Potrčala je i naskočila na svog trenera Veljka Lauru Šišu s kojim je od vrtićkih dana i s kojim je osvojila sve svoje najveće uspjehe - dva svjetska i tri europska zlata te zlato s Europskih igara, a sada i olimpijsku broncu.
Nije suspregnula suze
Kad je napravila pobjednički krug sa zastavom nije mogla suspregnuti suze.
- Ovo je neki poseban osjećaj. Najprije sreća, euforija, pa praznina, pa se to slegnulo, pa su emocije opet navrnule. Bit će ih vjerojatno i kada se vratim u Split jer sam rekla svojima da, dogodi li se medalja, mora biti neka fešta.
U miks zoni o svemu je pak govorila staloženo kao da je - dobro je primjetio jedan kolega - osvojila "Trofej Marjan".
FOTO: Lena lavljeg srca
- Sretna sam i ponosna. Ovo je baš rezultat timskog rada u klubu i na reprezentativnim pripremama. Došla sam ovamo tjelesno iznimno spremna i jako mi je drago da smo prvi dan tekvondaških natjecanja otvorili s medaljom.
S obzirom da je dvostruka svjetska prvakinja, pitali smo ju da odvaže ta zlata s olimpijskom broncom.
- Nećemo vagati. Poseban je ovo uspjeh. Ponosna sam na svaku borbu danas.
Lena je osvojila četvrtu olimpijsku medalju za svoj matični klub Marjan. Nakon Lucije Zaninović, Tonija Kanaeta i Matee Jelić.
- Nerealno mi je staviti se kraj tih imena. Svaka im čast i hvala im što su mi pokazali da se može jer bez toga ne bih ni ja ovo uspjela.
A imala je u Parizu podršku svojih uzora - legendarnih sestara Zaninović.
- Došle su i Ana i Lucija. Puno im hvala. Presretna sam vidjeti ih s hrvatskom zastavom. One su mi bili uzori. Nikad neću zaboraviti kako sam se radovala kada je Lucija osvojila medalju u Londonu 2012. I jako mi je drago da sam sada to ja proživjela.
Je li, kada je Lucija osvojila tu broncu, sanjarila o sebi na olimpijskom postolju?
- Da, baš sam sanjarila. Živjela sam to u svojoj glavi, a sada mi je drago da sam to i ostvarila. Dosanjala sam to 12 godina poslije.
A dosanjao je i Veljko Laura, popularni Šišo, jer i njemu je ovo prva trenerska olimpijska medalja. Zanimalo nas je je li i on pustio koju suzu radosnicu?
- Slabo vam ja suza imam. Možda ih kod Lene ima. No, sačekat ću da dođem u sobu.
Sjajno je Šišo vodio Lenu kroz turnir. Svjesno je "žrtvovao kraljicu" da bi se domogli medalje.
- Znali smo da za Tajlanđanku Panipak Wongpattanakit, sada već dvostruku olimpijsku pobjednicu, zasad nemamo rješenja. I zato nam taj poraz nije toliko teško pao već smo se koncentrirali na borbu za broncu. Odlučili smo se za to da ju Lena stišće, da ju lomi sa svojom izdržljivošću, da nema stajanja u borbi, da se stalno radi i to se pokazalo ispravno jer se inače jako eksplozivna Turkinja pod pritiskom raspala. Ona je sprinter, a mi smo se odlučili za utrku na duge pruge.
Ono što je radovalo trenera jest i to što je njegova štićenica gotovo pa savršeno provodila dogovoreno.
- U prve dvije borbe, u kojima je preokretala situacije, pokazala je da je glavom u turniru maksimalno. I da ima snažan karakter i veliku želju za pobjedom, čak i kada nije najbolja situacija.
Posvećena još od vrtića
Pitali smo Šišu i za Leninu tajnu.
- Osim što je prilično motorična, odnosno okretna, Lena je uvijek imala veliki radni elan. Znam ju od vrtićke dobi i ona je od tada posvećena tekvondou. Kada nekoga znaš od malena, za njega se vežeš kao za vlastito dijete. Zahvaljujući toj upornosti uvijek je bila jako dobro tjelesno pripremljena. S takvim njenim radnim navikama svaki trening je uživancija.
Slavilo se u Taekwondo klubu Marjan, ali i u domu Stojkovićevih. Kako ostali članovi obitelji doživljavaju Lenine nastupe?
- Mama bi znala izaći iz kuće, da se smiri, da to preživi. No, njima je normalno i kada ja izgubim i to mi je drago. Zapravo, to me sve čini da ostanem na zemlji, baš me čuvaju - svojedobno nam je ispričala Lena davši nam do znanja da je tako uspješna možda i zbog toga što potiče iz jedne tipične radničke obitelji.
- Brat prodaje autodijelove, mama radi u trgovini s balonima, a tata je autolakirer. Svi su zaposleni osim mene. Doduše, ja se pokrivam sa svojim stipendijama i drago mi je da ih tako mogu rasteretiti, da sam većinski neovisna od obiteljskog proračuna.
Sadržaj donosimo u suradnji s Hrvatskim olimpijskim odborom