S Aleksandrom Petrovićem voditi medijske ratove nije zahvalan posao. Neugodan je na početnom udarcu, ali i reaktivan na reternu. Već sljedeće jutro, nakon objave razgovora sa Stojkom Vrankovićem, Aco je zatražio da se objelodani njegova reakcija na navode kandidata za novog predsjednika Hrvatskog košarkaškog saveza koji se tiču njega osobno.
Podržava ga Bogdanović
– Stojko mi zamjera autokandidaturu za mjesto izbornika, a on to isto čini za mjesto predsjednika HKS-a jer, koliko znam, on još nema 20 potpisa članova Skupštine da bi ta kandidatura bila službena. Ne vidim zašto njemu moja samokandidatura smeta i zašto on misli da je, ono što meni zamjera, njemu dopušteno.
Reagirao je Aco i na Stojkovo propitivanje prijateljstva za koje je ovaj naveo da je bilo i “falš”.
– Činjenica jest da nakon Torina nismo komunicirali, no zar to ne bi trebala biti dvosmjerna ulica. Uostalom, ja sam bio izbornik, a on član Stručnog savjeta pa se tu postavlja pitanje tko tu koga treba zvati. Meni netko nešto imputira, a taj isti čini to.
Planirali se možda i Aco kandidirati za čelnog čovjeka HKS-a?
– Apsolutno ne, bez obzira na to što netko kalkulira i na tu temu. Ja samo i dalje želim biti izbornik.
Zašto, ako ste kod preuzimanja reprezentacije govorili da ćete je voditi samo ovo ljeto?
– Svi su me molili, uključujući i Stojka, da ja preuzmem reprezentaciju. Ako sam ovo ljeto stvorio nešto dobro, pozitivno, zašto bi to sada trebalo mijenjati. Uostalom, razgovarao sam s većinom nositelja igre, a s Bojanom Bogdanovićem sam čak bio i na ručku, nakon čega sam dobio potvrdu da imam pravo poželjeti nastaviti voditi reprezentaciju. Druga je stvar hoće li netko donijeti drugačiju odluku, a sudeći po Stojkovim riječima, ako on postane predsjednik, ja to sigurno neću biti. A on će vjerojatno biti predsjednik jer drugog kandidata nema na vidiku i ja mu želim sve najbolje.
Tko će, po Acinu mišljenju, biti izbornik?
– Ja mislim da je sve već načelno dogovoreno s Andreom Trinchijerijem, aktualnim trenerom Bamberga, a da li će biti novca za njegovu plaću, na to pitanje morat će odgovoriti novi predsjednik, ali i Upravni odbor. Ja mogu prihvatiti bilo koju odluku, a ono što mene najviše zanima jest kako će se Stojko u svom mandatu postaviti prema suludom ritmu igranja u koji su upali najjači hrvatski klubovi. To je ono što će meni biti ključno u odluci jesam li za to rješenje kao predsjednik Zagrebačkog košarkaškog saveza.
Je li Aco nakon Torina i Rija imao trenerskih ponuda?
– Imao sam dvije konkretne i nekoliko propitivanja. Zvali su me za izbornika jedne nama daleke zemlje, a za moju situaciju zanimali su se i klubovi iz zemalja čije smo reprezentacije ovo ljeto pobijedili – Italije i Španjolske.
Emotivna podudarnost u ovoj priči jest što je Stojko bio najbolji prijatelj Acina pokojnog brata Dražena, koji je u svom rodnom gradu doživio nove postumne počasti, pri čemu je najdojmiljivija ona s pločom “Grad Dražena Petrovića”.
Počast za Dražena
- Šibenčani su pri svemu mogli djelovati egoističnije, no postavili su dvostruke dresove sa obje ulazne strane u grad. Sa zadarske strane Dražen je na ulazu u grad u dresu Šibenke i Cibone, a sa splitske u dresu Reala i Netsa.
Kako je pak Aco doživio novu knjigu o svom bratu iz pera Australca Todda Spehra?
– Intrigira me to što u toj knjizi ima puno detalja za koje ja kao njegov brat nisam znao, posebno iz razdoblja igranja za Portland i New Jersey – zaključio je Aco.
aco majstore!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!