Ove godine nije bio u konkurenciji, jer zbog problema sa srcem nije ni igrao, ali Sandro Sukno (28) nije zaobišao svečanost dodjele trofeja najboljem hrvatskom vaterpolistu koja je održana u njegovu Dubrovniku. U Noći hrvatskog vaterpola sjedio je za stolom s ostalim hrvatskim reprezentativcima, a Veselin Đuho je, proglašavajući u ime Večernjakova žirija pobjednike i obrazlažući izbor, toplo pozdravio najboljeg svjetskog igrača uzviknuvši: – Sandro, kralju!
Bušlje i Lončar zasluženo prvi
Stoga smo Sukna na početku razgovora za Večernji list pitali kako komentira izbor svojih nasljednika (Sandro je bio najbolji 2017, ali i prije toga 2014. i 2015. godine).
– Bila je lijepa večer, uvijek je lijepo malo se vratiti u prošlost, rekapitulirati godinu koja je za nama, pogotovu stoga što je hrvatski vaterpolo navikao da bude uspješan. A što se tiče nagrade, mislim da su i Andro Bušlje i Luka Lončar imali izvrsnu sezonu. Možda je Andro rezultatski i bolje prošao, jer je njegov Olympiakos osvojio Ligu prvaka, ali tako je žiri odlučio i mislim da nije nepošteno. Po treći put u Večernjakovu izboru imamo dva pobjednika, zar ne? Zaslužili su to.
Kako se vi osjećate, je li s vašim srcem sada sve u redu?
– Zadovoljan sam, nemam nikakvih problema. Polako pojačavam intenzitet treninga i nadam se da ću nakon Nove godine i zaigrati. No, ne žurimo. Najbitnije mi je da kad se vratim, budem siguran da je to napokon to. To je nama svima primarni cilj.
Bilo je riječi da ćete zaigrati za Jug već na završnom turniru Hrvatskoga kupa koji se ovaj vikend održavao u Dubrovniku?
– Ma, to su bila samo nagađanja, nismo ozbiljno raspravljali o tome.
A kad očekujete da bi se taj od svih dugo očekivani povratak u bazen mogao dogoditi?
– Kažem, nećemo se žuriti. No, u siječnju ćemo svakako napraviti korak dalje. I s treninzima, ali i sa svime ostalim. Napravit ću možda i neke kontrolne preglede tako da budem siguran da se mogu vratiti.
Iza mene je jako teška godina
Kad vam je u cijeloj ovoj situaciji bilo najteže: možda kad vam je iz Pro Recca javljeno da nešto nije u redu s vašim srcem (13. listopada 2017.) ili kad ste baš bili podvrgnuti samoj operaciji (sredinom ožujka u Clevelandu)?
– Pa, ovo prvo je bio više psihički, a ovo drugo više fizički problem. Nije lako proći kroz sve to, iza mene je zasigurno jedna teška godina. Nadam se da će se u novoj godini sve to popraviti, da će biti prvenstveno zdravlja, a onda će i sve ostalo biti lakše.
Pretpostavljamo da vam je tu bila važna podrška obitelji – supruge, kćeri, roditelja i brata – ali i Hrvatski vaterpolski savez je stao uz vas i pomogao vam koliko je mogao...
– Svakako da mi je podrška obitelji, mojih najbližih, puno pomagala i puno mi je značila. I oni su svi prolazili kroz to, imao sam se na koga osloniti, tako da sam imao jednu stabilnost. Da, i Savez je uskočio kad je trebalo. Nadam se da je najgore razdoblje iza mene, da će u novoj godini sve krenuti po dobrome, da ću imati zdravlja i, ako Bog da, zaigrati.
Kako na sve to gleda vaš otac Goran? I on je sam bio veliki vaterpolist (olimpijski i svjetski prvak)...
– Ma, ne razglabamo puno o tome. On je meni ostavio da sam odlučim. Imam 28 godina i normalno je da sam donosim sve odluke.
Je li vas u cijeloj ovoj situaciji netko posebno ugodno iznenadio, a možda netko neugodno, recimo vaš bivši klub Pro Recco koji vam nije dao da budete na bolovanju nego vas je odmah otpustio?
– Ma, to je iza mene, život ide dalje. Ide Recco dalje, idem i ja.
Hoćete li još ići u SAD na nekakve preglede?
– Mislim da neće biti potrebno.
Kraj je godine, što biste sebi i drugima poželjeli u Novoj 2019. godini, iako pretpostavljamo?
– Kad čovjek naiđe na ovakve probleme sa zdravljem, tek tada shvati što je najbitnije u životu. To je neki prvi korak, da bude zdrav, a tek potom može razmišljati o drugim stvarima. Tako da u Novoj godini želim svima da budu prvenstveno zdravi. Ako to imate, onda ste sposobni i moćni za obavljanje onoga čime se bavite. Dakle, najbitnije je zdravlje, ako ste zdravi, onda će vam i sve ostalo biti lakše, onda možete biti zadovoljni i sretni.
Pa, Sandro, oporavi se do kraja i vrati se što prije u bazen. To svi čekamo, cijeli vaterpolski svijet.
Dati će Bog,vjeruj i moli,problema nema.